Elizej: Priča o apsurdnoj vjeriPrimjer

U Drugoj knjizi o Kraljevima, poglavlje 5, čitamo o stranom vojskovođi zvanim Naaman koji je patio od gube. Sluškinja mu je priopćila kako bi ga možda Elizej mogao izliječiti, stoga je, s pratnjom, krenuo prema Izraelu donoseći kralju darove. Kad je Naaman napokon susreo Elizeja, očekivao je da će Elizej jednostavno mahati svojim rukama kako bi mu uklonio gubu. Umjesto toga, Elizej ga zamoli da učini nešto što se Naamanu činilo apsurdnim, a to je da ode i sedam puta se namoči u Jordanu. Isprva je Naaman odbio učiniti ono što ga je Elizej zamolio, ali, naposljetku, ipak je popustio, i to nakon su ga nagovorile njegove sluge. Učinivši što mu je Elizej naložio, Naaman je napokon bio izliječen. Naamanova reakcija je bila vrlo uobičajena. U nekom trenutku svog života sigurno si se osjećao/la vođen/a Bogom, ali ti se u tom trenutku to učinilo pomalo ludim ili apsurdnim. Možda si zamolio/la Boga neka učini nešto u tvom životu, kao što je to Naaman napravio, ali Njegov prvobitni odgovor nije bio ono što si očekivao/la pa se nisi dovoljno svojevoljno ponizio/la kako bi se podvrgnuo/la Božjim metodama. Kada zamolimo Boga da učini nešto u našim životima, ne bismo to nikad trebali napraviti s određenim stavom ili s očekivanjima o tome kako i kada bi on to točno trebao napraviti. Mi nismo veći od Boga i moramo staviti svoju potpunu vjeru u Njega kako bi On mogao ostvariti traženo u pravo vrijeme i na pravi način. Nismo mi ti koji su na čelu,koji vode. Bog je taj koji vodi i, kao što nam Izaija 55:8 govori, Božji putovi nisu naši putovi. Koje to korake možeš poduzeti da se potpuno poniziš pred Bogom i shvatiš da Njegovi putovi nisu tvoji putovi?