Čežnja za miromPrimjer

Mir u kaosu 

Je li moguće biti miran čak i kada si usred nečeg bolnog?Kratak odgovor je da, ali to ne čini proces manje bolnim. Zapravo, možeš iskusiti bol i mir u isto vrijeme. 

Isusovi učenici i rani sljedbenici znali su to iz prve ruke. Oluje im nisu bile strane. I iako su uvijek ostali vjerni, to ne znači da nikada nisu iskusili frustraciju, zbunjenost, sumnju ili tjeskobu. Samo pogledaj što je Pavao napisao o svojim iskustvima: 

Jer ne bismo htjeli, braćo, držati vas u neznanju o našoj nevolji koja nam se dogodila u Aziji, kad smo bili opterećeni prekomjerno, iznad naše snage, tako da smo očajavali i za život. Ali smo sami u sebi primili smrtnu osudu da se ne bi pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrsava mrtve. 2 Korinćanima 1,8-9

Pavao nije htio ublažiti njihova iskustva. Nije htio da ljudi misle da su našli svrhu bez boli. Ali također se nije htio toliko usredotočiti na svoju patnju, da propuste što Bog radi u čitavoj priči. 

Skloni smo željeli svrhu i mir bez boli. Skloni smo misliti da ako nešo ne ide dobro, onda nije vrijedno toga. Ali Isus nam nikad nije obećao lagan život ovdje na zemlji. U stvari, On se pobrinuo da znamo da ćemo imati problema na ovome svijetu. Ali nam je također ostavio nadu i mir da je On to već sve pobijedio. 

I iako je to sve pobijedio On nas još uvijek kroz to tješi. U istom odlomku u 2. Korinćanima Pavao piše o tome kako su iskusili nadnaravnu utjehu kroz kaos svojih okolnosti. I on to predstavlja kao priliku za nas da tu istu utjehu proširimo i na druge. 

U ovom životu ćemo se suočiti s olujama. Ali te oluje često otkrivaju status naše vjere. Odgovaramo li videći važnost naše patnje? Ili se fokusiramo na pogrešna pitanja? 

U Marku 4. čitamo o doslovnoj oluji s kojom su se učenici suočavali. Vjetar i valovi su ih šibali, a oni su se bojali da će se utopiti. Isus je za to vrijeme spavao na krmi. Učenici su učinili ono što bi većina nas učinila. Panično su probudili Isusa i zapitali: 

… "Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?" Marko 4,38

Zar to nije pitanje koje bismo često, u najvećim iskušenjima, postavili? Bože, zar Te nije briga? 

Isus odgovara smirivanjem oluje, ali i izazivanjem njihove ugode. Bilo mu je dovoljno stalo da, ne samo da riješi njihov problem već i da, pita o statusu njihove vjere. 

Kada znamo tko je Isus, možemo biti utješeni da mu je stalo do naših nevolja, i da je s nama tijekom njih. Zato, možemo i imati mir tijekom patnji? Da. Ali to zahtjeva vjeru—vjerovanje da naša bol ima svrhu i da naš Bog nije uznemiren tijekom procesa.