Ne kloni duhom — Jason MeyerPrimjer

Što činiti kada si razočaran sadašnjošću, a budućnost te plaši

Razočaranje je razmak između onoga što očekujemo i onoga što doživljavamo. To se načelo vidi u jazu između života kakav smo očekivali i života kakav zapravo imamo. Danas postoje tisuće knjiga za samopomoć koje ljudima govore kako stvoriti život kakav žele, ali Biblija o tome ne govori ni približno tako. Možeš li zamisliti da ljudima iz progonjene crkve kažeš da pročitaju knjigu o tome kako živjeti svoj najbolji život? Biblija nas izvlači iz ovoga ovdje i sada i daje nam potpunu sliku kako bismo mogli voditi borbu za pravi pogled očima vječnosti.

„Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo.” (2. Kor 4,17). Apostol Pavao potpuno je preokrenuo mjerila. Vidio je nevolju, ali nije klonuo jer je odlučio usmjeriti pogled na ono što je vječno. Te patnje su „lake” i „trenutne” u usporedbi sa slavom koja je teška („obilje”) i vječna („vječne”). Problem je što naše kušnje često ne djeluju ni lako ni privremeno.

Kako se boriti protiv tog osjećaja? To je borba za pogled koji gleda izvan sadašnjih patnji i vidi buduću slavu. Drugim riječima, trebamo pogled koji može stvari staviti u pravi omjer i perspektivu. Ne gubimo srce kada trpimo jer patnje koje sada prolazimo služe budućoj slavi koju još ne vidimo. Ova vječna perspektiva ne čini sadašnju patnju besmislenom, nego smislenom. Možemo podnositi sadašnje patnje u svjetlu njihove povezanosti s budućom slavom.

Naša budućnost ovdje na zemlji, međutim, često je prostor u koji puštamo svoje strahove — zamišljajući što bismo činili kad bismo se morali suočiti s njima. Kamo idemo s pretjerano aktivnim, tjeskobnim srcem i umom?  Problem nije u tome što gledamo naprijed, nego što ne gledamo dovoljno daleko. Zašto stati na pola puta, na mjestu nesigurnosti i teškoće? Nije pogrešno doći tamo, ali pogrešno je ostati tamo.

Naš nebeski Otac poznaje svaki naš dan od rođenja do smrti: „Tvoje oči pratile su kako nastajem. U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani i prije nego što su započeli” (Ps 139,16). Pročitaj to još jednom. On nam je napisao vječni završetak u kojem je svako poglavlje bolje od prethodnog. 

Priznati svoje razočaranje i strah zahtijeva hrabrost. Učini to danas pred Gospodinom u molitvi.