Ne kloni duhom — Jason MeyerPrimjer

Zašto je obeshrabrenje laž

Gubimo srce kad vjerujemo poluistinama jer nas one podsjećaju da zaista postoje razlozi za obeshrabrenje. Te zabrinjavajuće činjenice djeluju uvjerljivo kad stoje same za sebe i lako nas preplavi obeshrabrenje jer su ti razlozi stvarni.

Imam lošu i dobru vijest. Loša vijest je da naš pali svijet obiluje razlozima za gubitak nade i lako ih je vidjeti. Ne treba nikakva posebna vještina da prepoznamo razloge u svakodnevnom životu. Ne treba vjera da bismo bili obeshrabreni. 

Ali evo dobre vijesti: razlozi za ohrabrenje veći su od razloga za obeshrabrenje! Drugim riječima, možemo pobijediti obeshrabrenje jer je ono samo poluistina. Ohrabrenje ne dolazi iz puste želje, nego iz sagledavanja pune istine i prihvaćanja onoga što je zaista stvarno.

U 6. poglavlju 2. knjige Kraljeva nalazimo proroka Elizeja i njegova slugu okružene sirijskom vojskom. Neravnoteža situacije gotovo je smiješna. Što su dvojica protiv čitave vojske? Elizejev sluga očajava, pa mu Elizej govori da još jednom pogleda svoje okolnosti. Trebao se suočiti s punom istinom kako ga poluistina ne bi obeshrabrila. »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.« Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.« (2. Kr 6,16-17) 

Biblija često govori o obeshrabrenju. Ne pravi se da problema nema; jednostavno objavljuje da postoji više toga što treba vidjeti. Kršćanski život je borba za pravi pogled. Ako vidimo samo ono što je protiv nas, okovi obeshrabrenja zatvorit će nas u tamnicu očaja. Kad vidimo da je Onaj koji je za nas veći od svega što je protiv nas, naši lanci otpadaju i naša srca ponovno nalaze nadu. Izgubljena nada vodi u očaj. Sagledavanje šire slike ključ je obnove nade.

Što u tvom životu uzrokuje obeshrabrenje? Reci Bogu da si spreman vidjeti širu sliku svoga života i zamoli ga da te obnovi u nadi.