Križ i krunaPrimjer

Posvećenje i pristup Bogu

U trenutku spasenja, Isus te posvetio svojom krvlju primijenivši je na tvoj život (Heb 13,12). To znači da si odvojen kao Božje dijete da živiš za Njega od tog trenutka nadalje. Za mene je najbolji način da opišem posvećenje da ga usporedim s razdobljem koje dolazi na kraju događaja. Bio si spašen, otkupljen, opravdan, pomiren i posvećen, točka. Ali ovo razdoblje ne završava. Pretvara se u liniju koja se nastavlja kroz cijeli tvoj život.

Posvećenje je proces kojim Gospodin neprestano pretvara svoju djecu u sliku Isusa Krista. Cijeli kršćanski život ide u tom smjeru i postaje sve širi kako rastemo u pobožnosti, poslušnosti i razumijevanju. Spasenje nije krajnja točka nego početak Božjih nauma za vjernike. Njegov cilj je obnoviti svako područje našeg života kako bismo mogli postati Njegovi vrijedni sluge i Kristovi veleposlanici u izgubljenom svijetu.

Ovaj proces će se nastaviti kroz cijeli život jer Duh Sveti prebiva u svakom vjerniku, vodeći i osnažujući svakoga da ide naprijed. On nas nikada neće napustiti - uvijek postoji još jedan korak koji treba poduzeti u našem napretku prema Kristolikosti i plodonosnoj službi za Gospodina.

Ključ tog napretka je sposobnost s pouzdanjem ući u Svetinju po Isusovoj krvi (Heb 10,19-22). U Starom zavjetu, Svetinja nad svetinjama bila je unutarnja prostorija šatora ili hrama gdje je Bog boravio iznad Kovčega saveza. Veliki svećenik bio je jedini koji je mogao ući u ovo presveto mjesto, a to je mogao učiniti samo jednom godišnje kako bi izvršio pomirenje za sebe i narod. Nakon što bi se pažljivo pripremio svetim ritualima, ušao bi sa životinjskom krvlju da poškropi prijestolje milosti.

Danas je jedini razlog zašto se kršćani mogu približiti Bogu taj što su, duhovno govoreći, prekriveni Isusovom krvlju. Kad je Isus prinio svoj život kao žrtvu za grijehe svijeta, zastor hrama — koji je odvajao Boga od naroda — bio je razderan na dva dijela, od vrha do dna. Ovaj nadnaravni događaj označio je Očevo prihvaćanje Kristove žrtve, što je otvorilo put Njegovoj prisutnosti.

Budući da nikada nismo sudjelovali u starozavjetnom žrtvenom sustavu, obično uzimamo naš pristup Gospodinu zdravo za gotovo. Sada nema potrebe žrtvovati janje kada se želimo približiti Bogu. Svaki put kad uđemo u Očevu prijestolnu dvoranu u molitvi, to je kao da nas Isus pogleda i kaže: "Evo jednog od Naših ... krv je primijenjena."