Putem Božjeg KraljevstvaPrimjer

Imati uši kako bismo čuli

Primarni način prijenosa povijesti, Pisma te tradicije kroz generacije izraelskog naroda bila je usmena predaja. Bog je govorio na više načina i često puta putem proroka. Bog čezne za narodom koji sluša Njegov glas i živi od svake riječi koja dolazi iz Njegovih usta. Imati uši kako bismo čuli bilo je od iznimne važnosti u Isusovo vrijeme.

Kada On govori, mi trebamo slušati i razumjeti. Biblija nam govori, kako je slušanje povezano s vjerom i vjernošću. Imati uši kako bismo čuli je idiomski izraz koji poziva slušatelja da ima otvoreno srce i um za ono što će se trenutno otkriti. Drugim riječima, izreka, „Onaj tko ima uši, neka čuje,” je isto kao reći „Probudi se i pažljivo prati!” Samo duhovna percepcija može razumjeti duhovno otkrivenje.  

Koliko je ljudi propustilo ono u čemu se Bog pokreće jer nisu mogli razumjeti ono što je On činio? Radije su se zatvorili nego otvorili svoja srca i umove. Vrijeđali su, kritizirali, sve kako bi očuvali svoj položaj, a sebe ne bi promijenili. Vrijeme je da budemo djeca svjetla koja su oštroumna te imaju uši kako bi čuli. Ne možemo služiti kulturi i politici, a u isto vrijeme zauzimati položaj u Kraljevstvu. Smjene, iznenadne promjene pa čak i krize mogu utrti put jedinstvenim prilikama za napredovanje Kraljevstva i potaknuti kreativne strategije za Kraljevstvo, poput onih za financije, poslove, politiku, obitelj, obrazovanje te službu. Susrest ćemo se s neprijateljskim situacijama kroz koje ćemo se morati pažljivo kretati ne bismo li ugrabili prilike koje one nude.

Tijelo Kristovo mora si osvijestiti prilike koje se ukažu tijekom kriza. Mi moramo gledati i čuti s novim razumijevanjem i moramo dopustiti nedaći da pokrene kreativne strategije koje promiču Kraljevstvo prema naprijed. Dopustimo Duhu Svetom da utječe na naša očekivanja i razumijevanja, tako da naš pogled na svijet i način razmišljanja budu usklađeni s Kraljevstvom Božjim za našu generaciju.