Isus i grešnici

Isus nikada nikoga nije smatrao previše grešnim da mu nebi bilo oprošteno. On je prigrlio čak i one koji su bili prezreni u društvu.

Iz Afričke Biblije za proučavanje primjenjiva bilješka pod naslovom "Miris Oprosta":

Svi smo mi pali u pokušaju da živimo život na način na koji nam Bog govori da živimo. Naši grijesi, ponekad duboko, ranjavaju druge. Istinski vjernici žele da im bude oprošteno i od Boga i od onih koje su povrijedili. 

U ovoj priči, grešna žena toliko je očajno tražila oprost da se usudila ući u kuću važnog vjerskog vođe. Nije bila pozvana, dostojna ni dobrodošla. U poniznosti se bacila na pod pred Isusom. Plakala je. Njene su suze padale na Njegova stopala, a ona ih je ljubila i brisala svojom kosom. Dok je izlijevala skupocjeni parfem na njegova stopala, miris je ispunjavao sobu.

Drugi nam ljudi mogu, a i ne moraju oprostiti kada ih povrijedimo. Ali kada se bacimo na pod u poniznosti do Isusovih nogu srca slomljena zbog vlastitih grijeha, on nas ne odbacuje. On nam govori: "Tvoji grijesi su oprošteni."

Promisli i raspravi

Žena u ovoj priči živjela je vrlo grešnim životom i počinila je veliko zlo u Božjim očima. Što misliš zašto joj je Isus oprostio?

Osjećaš li se nedostojnim zvati se djetetom Božjim? Zašto da ili zašto ne?

Ako priznaš svoje grijehe Isusu, hoće li ti oprostiti? Što nas ova priča uči o Božjoj voljnosti da nam oprosti?

Kako bismo trebali odgovoriti na taj oprost?