Uskrs: Kad bi grob mogao govoritiPrimjer

Sve što je važno je SADA

Tvoj život. Samo jednom živiš. Trenutno voliš pitanja o svom uspjehu. Kolika je tvoja imovina? Što si sve uspio u životu? Koliko imaš ušteđeno za mirovinu? Kakve si nagrade osvojio? Koliko si se visoko popeo na korporativnoj ljestvici? Kakve si odmore i iskustva pružio svojoj djeci? Sve što je važno je sadašnjost. Provedeš 17-20 godina u školi i 40-50 godina radeći da ostvariš američki san. I što onda? Pa umreš. Ono što posjeduješ ostane iza tebe i ljudi se svađaju oko toga tko će što dobiti.  Isto kao što si se ti svađao sa svojom obitelji oko bakinog nakita ili djedovih kolekcije alata. Jesi li ikada razmišljao o tome? Čitav život provedeš skupljajući popis stvari koje ne možeš ponijeti sa sobom kad umreš. Kad bi grob mogao pričati, rekao bi: ''Sve što je važno je sadašnjost''.

Ali tu je Isus, čovjek koji je pobijedio grob. Isus, čiji je dom u nebu, je odlučio da privremeno dođe živjeti s nama na zemlji. Bila je to samo stanica na njegovom putu. Isus je na zemlji živio 33 godine i onda se vratio svom Ocu u nebo. Nije dugo bio ovdje, jer je ovaj život samo privremen. Stvari koje prikupimo neće ništa značiti kad jednom dođemo u nebo. Sve što će biti važno je to da imamo odnos s Isusom i da smo uradili što god smo mogli da veličamo njegovo ime dok smo ovdje na zemlji. Vječnost je važnija od sadašnjosti. Njegov grob kaže: ''Upri svoj pogled na vječnost i svoje srce na nebo.''

MOLI: ''Isuse, jako je teško ne misliti na američki san. Pomozi mi da na tebe mislim više nego što mislim o svojim stvarima i postignućima. Isuse, želim da budeš sve što trebam.''