Ne brinuti se tjeskobno ni za što

Nadahnut

Što ako možeš hvaliti Boga i usred boli? Brian je iskusio tjeskobu, što ga je dovelo i do nekih fizičkih simptoma. Ali kroz svoje je iskustvo otkrio da još uvijek ima na čemu zahvaliti Bogu. Evo njegove priče: 



Prvi put sam se suočio s akutnom tjeskobom i panikom prije nekoliko godina dok sam živio u stranoj zemlji. To je bilo tijekom izazovne faze života. Dok sam pokušavao naučiti novi jezik, započeti posao, želio sam biti Kristovo svjetlo tamo gdje praktički crkva nije bila nazočna. Istodobno sam bio roditelj dvogodišnjim blizancima. Kao da sam se postupno spuštao u mračnu dolinu. 



Tijekom nekoliko mjeseci patio sam od bolova u prsima, glavobolje i drugih bolesti koje su služile kao katalizator straha i zabrinutosti, ništa slično nisam nikad prije doživio. Sve do tog trenutka u svom životu doista se nisam previše borio s brigom, a da budem iskren, čak sam se ponosio time što sam hrabar igrač koji spremno preuzima rizik. Uskoro su me počeli obuzimati najgori scenariji - bio sam uvjeren da nešto ozbiljno nije u redu sa mnom ili da će se nešto grozno dogoditi mojoj obitelji. 



Ljudi se pitaju je li moja tjeskoba bila uzrokovana okolnostima, fiziološka ili duševna. Nakon temeljitog promišljanja, prilično sam uvjeren da je odgovor "da". Vjerujem da je često više stvari istodobno u igri. Kod stresa postoji točka vrenja u kojoj i oni s najvećom tolerancijom na stres postaju podložni njegovoj razornoj sili. 



Također, poput drugih fizičkih ograničenja ili bolesti, neki od nas proživljavaju trenutke kada kemikalije u našem tijelu nisu u ravnoteži. Osim toga, čini se da je naš duhovni neprijatelj oportunist kada su u pitanju njegovi napadi, napadajući naša područja slabosti. 



U Pavlovom poznatom izazovu da ne budemo uznemireni ni zbog čega u Filipljanima 4, 6-7, poziva nas ne samo na molitvu, već i na zahvalnost. Kontekst Pavlovih uputa ne nalazi se na krilima neke pobjede ili nakon nekog čudesnog otkrića. Zapravo Pavao se baš suočio s prilično užasnom situacijom. Pisao je crkvi u Filipima iz zatvora suočivši se s veoma nesigurnom budućnošću. Pa ipak, njegovo pismo odražava njegovo duboko veselje i stav radosti. 



Tako da i usred svoje boli možemo zahvaljivati. 



Ne vjerujem da Pavao traži od nas blebetanje neiskrene zahvalnosti. Mislim da nas Pavao izaziva da zahvaljujemo kad god trebamo zahvaljivati, pa bilo to čak i usred bilo koje trenutačne borbe kroz koju prolazimo. 



Shvatio sam da uvijek postoji nešto na čemu mogu biti zahvalan. Čak i tijekom nekih od najtežih osuda s kojima sam se suočio, bilo je stvari na kojima sam zahvalan. Meditiranje o njima i izražavanje zahvalnosti Njemu pomaže mi transformirati moju perspektivu i obnoviti moj um. 



Preopterećenost negativnim ili stresnim mislima može stvoriti opći osjećaj nadolazeće propasti. Ali čak i kad svoju zahvalnost Bogu izričem kao prisilni disciplinski čin, često doživljavam kako se pritisak počinje smanjivati. 



To ne znači da postoji neka čarobna formula za život bez tjeskobe. Ali načelo slavljenja Boga čak i kroz bol, put je do Njegove životvorne nazočnosti koja nam nudi mir. 



-Brian