Posti kao Daniel (10 dana)Primjer

Dan 8: Ovakav

Danas ćeš čitati jedan od možda najiskrenijih primjera potpuno očajne molitve u cijeloj Bibliji: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

Ovo su riječi oca koji je pokušao sve što je mogao kako bi pomogao svom sinu, no susretao se samo s obeshrabrenjem, razočaranjem i gorkim porazima. Pokušao je čak i s Bogom—odveo je sina Isusovim učenicima, ali mu ni oni nisu mogli pomoći. 

Ovaj otac je očajan, a ja kao otac potpuno se mogu staviti u njegovu poziciju. Da se radi o mom sinu, učinio bih sve što mogu i ne bih odustao—čak i ako bi situacija izgledala beznadna.

Ovaj čovjek nema gotovo nimalo nade. Njegov je "spremnik vjere" prazan, a vozi na posljednjim kapima. Ako Isus ne može pomoći…

Jesi li se ikada ovako osjećao? Ja znam da ja jesam.

Ali ovaj čovjek razumije nešto nevjerojatno važno: bez očekivanja, bez vjere, nema nade. Zato odbacuje lažnu poniznost i masku "dobrog vjernika" te izravno traži pomoć: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

Posljednji dio PPUI-a je očekivanje. Možeš ga nazvati vjerom—ono je onaj osjećaj nade koji mora biti dio naših molitava. Nije dovoljno samo vjerovati da je Bog Bog; trebamo vjerovati da nagrađuje one koji ga revno traže (vidi Hebrejima 11, 6).

Možda se osjećaš poput oca iz današnjeg čitanja, i ako je tako, reći ću ti isto što Isus kaže ovom ocu: "Onomu tko vjeruje, sve je moguće."

Henry Ford je jednom rekao: “Bilo da misliš da možeš ili da ne možeš—u pravu si.” Pa, koje je tvoje očekivanje? Vjeruješ li da Bog to može učiniti—što god “to” bilo u tvom životu? Ili si na izmaku snage, poput ovog oca?

Ako si ostao bez energije, izgoreno, iscrpljeno i teško ti je vjerovati Bogu—nalaziš se na točno pravom mjestu! Ne trebaš umjetno "stvoriti" vjeru ili se prisiljavati na lažno pozitivne misli. Umjesto toga, zamoli Isusa za pomoć, baš kao što je ovaj čovjek učinio. 

Sad se pripremi za dobre vijesti: već radiš ono što Isus govori svojim učenicima—postiš i moliš. A što se događa kad postimo i molimo s očekivanjem?

PROBOJ.