Posti kao DanielPrimjer

U tajnosti

Znaju li svi da postiš—jer si im se već nekoliko puta požalio? To me podsjeća na onaj stari vic: Kako znaš da ti je prijatelj vegan?

Ne brini—reći će ti.

Iskreno, većina mojih prijatelja koji su strastveni oko prehrane ili načina života, poput veganstva, vrlo rado govore svima o tome. Nisam siguran pokušavaju li se pohvaliti, pridobiti nove “pristalice” ili oboje, ali što god bio razlog, rijetko kad šute o tome.

Možda misliš da bi tako trebalo biti i s postom, ali u današnjem čitanju Isus nam kaže upravo suprotno—da trebamo postiti u tišini, samo između sebe i Gospodina, a ne pokazivati to drugima na licu. 

Znači li to da ne smiješ ništa objaviti na društvenim mrežama? Ne nužno, posebno ako postiš u grupi, s prijateljima ili kao zajednica u crkvi.

Poanta onoga što je Isus govorio jest ovo: religiozna elita u Njegovo vrijeme voljela se pokazivati. Izgledali su jako pobožno dok su postili. “O, pogledaj ga,” ljudi bi rekli, “kako je svet jer izgleda tako jadno.”

Ali Isus je osudio takav post koji pokušava zadobiti Božju ili ljudsku naklonost vanjskim izrazima pobožnosti. Nasuprot tome, Isus je učio da je ono što je zaista važno nevidljivo djelo koje Bog čini u našim srcima. Nije važno ono što radimo izvana, nego ono što On čini iznutra.

Želiš da Bog djeluje u tvom životu? Moraš MU napraviti prostor. Post je način kako mu otvaramo mjesto, i umjesto da to bude pokazivanje drugima koliko smo duhovni, riječ je o unutarnjim promjenama koje Bog u nama čini dok provodimo vrijeme s Njim.

To vrijedi za svaku duhovnu disciplinu—čitanje Biblije, molitvu i sve ostale prakse. Ako ih radiš samo da bi tvoja “dobra kršćanska maska” bolje izgledala, promašio si bit.

Ne radi se o prikazu, nego o rastu. Post nije pitanje toga koliko pokazuješ, nego koliko rasteš. Ako dijeliš svoja iskustva da bi ohrabrio druge—samo naprijed. Ako ne, zadrži to između sebe i Boga—i promatraj što će učiniti u tajnosti.