Filipljanima 4:10-23

Silno sam se razveselio u Gospodinu što opet skrbite za mene. Znam da se uvijek o meni brinete, ali neko vrijeme niste mi imali prilike pomoći. Ne govorim to zbog oskudice. Naučio sam biti zadovoljan u svakoj prigodi. Znam oskudijevati, a znam i obilovati. Na sve sam naviknuo: i biti sit i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu. Ali ipak je lijepo od vas što ste mi pomogli u nevolji. Dobro znate da mi u početku propovijedanja evanđelja, kad sam otputovao iz Makedonije, nijedna crkva nije financijski pomogla—osim vas Filipljana. Čak ste mi i dok sam boravio u Solunu jedanput ili dvaput poslali pomoć za moje potrebe. Ne govorim to zato što tražim od vas dar. Želim samo da vaša nagrada bude još veća. Sada imam svega dostatno; čak mi i pretječe! Namirili ste sve moje potrebe darom koji ste mi poslali po Epafroditu, tom vašom žrtvom, “ugodnim mirisom” Bogu. A isti Bog ispunit će i sve vaše potrebe prema svojemu raskošnom bogatstvu, u Kristu Isusu. Neka je slava našemu Bogu Ocu u vijeke vjekova! Amen. Pozdravite ondje pojedinačno svakoga svetoga u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. I svi drugi sveti vas pozdravljaju, posebice oni koji rade na carevu dvoru. Neka milost našega Gospodina Isusa bude s vašim duhom!