Jakovljeva 1:12-25

Blago čovjeku koji odolijeva kušnji. Kad se pokaže prokušanim, dobit će vijenac života koji je Bog obećao svima koji ga ljube. Neka nitko od vas u napasti ne kaže: “Bog me napastuje.” Niti se Boga može napastovati da čini zlo, niti on koga napastuje. Svakoga, naprotiv, napastuje njegova vlastita požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim začne i rodi grijeh, a kad se grijeh potpuno razvije, rađa smrt. Zato se ne dajte varati, ljubljena braćo. Sve što je dobro i savršeno dolazi nam odozgora, od Boga koji je stvorio sva nebeska svjetlila. Za razliku od njih, on se nikada ne mijenja; u njemu nema sjene zbog mijena. On nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo prvenci iznad svih stvorenja. Upamtite, draga braćo: svatko bi trebao biti brz na slušanju, spor na pričanju i spor na srdžbi jer ljudska srdžba ne može postupati prema Božjoj pravednosti. Zato izbacite iz svojih života svako zlo i prljavštinu te ponizno prihvatite Božju poruku zasađenu u svoja srca jer ona može spasiti vaše duše. I ne zaboravite da tu poruku nije dostatno samo slušati već treba i postupati prema njoj. Inače sami sebe zavaravate. Jer ako samo slušate Riječ, a ne vršite ju, onda ste poput čovjeka koji pogleda vlastito lice u zrcalu, ali čim se promotri, odmah ode ne popravivši što je trebalo i zaboravi kako izgleda. Ali tko se ogleda u savršenomu Božjem zakonu—zakonu koji oslobađa—i nije samo zaboravan slušatelj, nego ga zaista i izvršava, Bog će ga blagosloviti u svemu što čini.