Matej 20:1-16

»Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd. Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ Tako su i oni otišli raditi u vinograd. Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom — od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«