Matej 20:1-16
Matej 20:1-16 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
»Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd. Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ Tako su i oni otišli raditi u vinograd. Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom — od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«
Matej 20:1-16 Biblija kralja Jakova (BKJ)
“Jer kraljevstvo je nebesko slično čovjeku, domaćinu, koji je rano ujutro izašao unajmiti radnike za svoj vinograd. I pošto se pogodio s radnicima po dinar na dan, poslao ih je u svoj vinograd. Onda je izašao oko trećeg sata i spazio druge gdje stoje besposleni na trgu; te im rekao: ʻIdite i vi u vinograd i što bude pravo, dat ću vam.ʼ I oni su otišli. Ponovo je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto. Izašao je i oko jedanaestog sata i našao druge gdje stoje besposleni te ih upitao: ʻZašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?ʼ Odgovorili su mu: ʻJer nas nitko nije unajmio.ʼ Rekao im je: ʻIdite i vi u vinograd i što bude pravo, primit ćete.ʼ A kad se spustila večer, gospodar vinograda je rekao svojem upravitelju: ʻPozovi radnike i daj im nadnicu, počevši od posljednjih sve do prvih.ʼ I kad su došli oni koji su bili unajmljeni oko jedanaestog sata, primili su svaki po dinar. A kad su došli prvi, pretpostavili su da će primiti više, ali su i oni primili svaki po dinar. I kad su primili, mrmljali su protiv domaćina, govoreći: ʻOvi posljednji radili su samo jedan sat, i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli teret i žegu dana.ʼ A on je odgovorio jednom od njih rekavši: ʻPrijatelju, ja ti ne činim nepravdu! Nisi li se sa mnom pogodio po dinar? Uzmi svoje i idi, a ja hoću ovom posljednjem dati kao i tebi. Nije li mi zakonom dopušteno sa svojim činiti što hoću? Je li oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?ʼ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; jer je mnogo zvanih, ali malo izabranih.”
Matej 20:1-16 Knjiga O Kristu (KOK)
“Jer s nebeskim je kraljevstvom kao s vinogradarom koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike za vinograd. Pogodi se s radnicima za uobičajenu nadnicu i pošalje ih u vinograd. Oko devet sati ponovno prođe trgom i ugleda druge da stoje besposleni te i njima reče: ‘Idite i vi raditi u moj vinograd pa ću vam platiti koliko bude pravedno.’ U podne i oko tri sata učini isto. A kad je opet izišao na trg u pet sati popodne, ondje nađe još radnika. ‘Zašto stojite i besposličarite?’ upita ih. ‘Jer nas nitko nije unajmio’, odgovore mu. ‘Idite onda i vi raditi u moj vinograd’, reče im. Uvečer reče predradniku: ‘Pozovi radnike i plati im: najprije onima koji su zadnji došli, a onda onima koji su prvi počeli raditi.’ Radnici unajmljeni u pet sati dobili su punu nadnicu. Nato oni koji su prvi došli raditi pomisle da će dobiti više, ali i oni prime jednako. Odmah počnu prigovarati vinogradaru: ‘Ovi zadnji radili su samo uru vremena, a ti si im platio jednako kao nama koji smo cijeli dan teško radili i trpjeli žegu!’ Jednome od njih on odgovori: ‘Prijatelju, nisam nepravedan prema tebi. Nisi li se pogodio sa mnom za toliko? Uzmi svoje i odlazi. A ja želim ovomu zadnjemu dati koliko i tebi. Nemam li pravo s vlastitim novcem činiti što me volja? Ili si zavidan što sam dobar prema njima?’ Oni koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a oni koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći.”