Ivan 10:11-27

Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima. Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom. Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.« Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?« Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?« Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja. Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!« Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom.