Jakovljeva 1:12-25

Blažen je čovjek koji podnosi iskušenja; jer kad bude iskušan, primit će vijenac života što ga je Gospodin obećao onima koji ga ljube. Neka nitko kad je iskušavan, ne kaže: “Bog me iskušava!” Jer Bog ne može biti iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava. Nego svakoga iskušava vlastita požuda kad ga odvlači i mami. Zatim požuda, kad zatrudni, rađa grijeh, a grijeh, kad je izvršen, rađa smrt. Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svako dobro darivanje i svaki savršen dar je odozgo i silazi od Oca svjetlosti kod koga nema promjene niti sjene zbog mijene. Po svojoj volji rodio nas je riječju istine da budemo posebna vrsta prvine njegovih stvorenja. Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev. Jer gnjev čovjekov ne čini pravde Božje. Zato odložite svu prljavštinu i preostalu zlobu i s krotkošću primite usađenu riječ koja je sposobna spasiti vaše duše. Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, taj je nalik čovjeku koji svoje naravno lice promatra u ogledalu; jer promotri se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio. Ali tko se zagleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, ne da bude zaboravan slušatelj, nego djelotvoran izvršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju.