Propovjednik 7:1-14

Bolje je dobro ime nego dragocjena pomast, i dan smrti nego dan rođenja. Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer je takav svršetak svih ljudi, i živi će to pohraniti u srce svoje! Bolja je tuga nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce postaje bolje. Srce mudrih je u kući žalosti, a srce ludih u kući veselja. Bolje je slušati ukor mudroga nego da netko sluša pjesmu luđaka. Jer kakav je prasak trnja ispod lonca, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost. Zasigurno potištenost mudraca čini ludim i poklon uništava srce. Bolji je svršetak nečega nego njezin početak i bolja je strpljivost u duhu nego oholost u duhu. Ne nagli u duhu svome da se srdiš, jer srdžba počiva u naručju luđaka. Ne pitaj što je razlog da su prijašnji dani bili bolji od ovih, jer ti nije mudro u vezi toga pitati. Mudrost je dobra uz baštinu i po njoj dolazi dobit onima koji gledaju sunce. Jer je mudrost zaštita i novac je zaštita; no izvrsnost znanja je da mudrost daje život onima koji ga imaju. Promotri djela Božja; jer tko može ispraviti što je on iskrivio? U dan kada napreduješ raduj se, a u dan nevolje promišljaj: Bog je također postavio jedno nasuprot drugog, zato da čovjek ne može otkriti ništa što je poslije njega.