2. Samuelova 18:1-18

Tada je David pobrojio narod koji je bio s njim pa je postavio nad njima tisućnike i satnike. Zatim je David otposlao jednu trećinu naroda pod rukom Joaba i jednu trećinu pod rukom Abišaja, sina Zerujina, brata Joabova, a jednu trećinu pod rukom Itaja Gitijca. Nato je kralj rekao narodu: “I ja ću zasigurno ići osobno s vama.” Ali mu je narod odgovorio: “Ti nemoj ići. Jer ako mi pobjegnemo, oni se neće zbog nas zabrinuti, niti ako i pola od nas izgine, neće se oni zbog nas zabrinuti. No sada, ti si vrijedan kao nas deset tisuća. Stoga je sada bolje da nam priskačeš u pomoć iz grada.” Nato im je kralj rekao: “Učinit ću što se vama čini bolje.” I kralj je stao na stranu kod gradskih vrata i sav je narod izašao po stotinama i po tisućama. Zatim je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju govoreći: “Postupajte blago radi mene s mladićem Abšalomom!” I sav je narod čuo kad je kralj dao nalog svim zapovjednicima u vezi Abšaloma. Tako je narod izašao u polje nasuprot Izraelu i bitka se dogodila u Efrajimovoj šumi. Ondje je narod Izraelov bio potučen pred slugama Davidovim; i ondje se dogodio veliki pokolj onoga dana: dvadeset tisuća mrtvih. Jer se boj ondje proširio po licu te cijele zemlje; i šuma je proždrla onoga dana više ljudi nego što ih je proždro mač. A Abšalom je susreo Davidove sluge. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga je došla pod debele grane velikog hrasta, pa mu je glava zapela na hrastu i on ostao visjeti između neba i zemlje, a mazga koja je bila ispod njega otišla je dalje. A neki čovjek je to vidio i dojavio Joabu te rekao: “Evo, vidio sam Abšaloma gdje visi na jednom hrastu.” Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to dojavio: “Evo, ti si ga vidio pa zašto ga nisi ondje sastavio sa zemljom? Tada bih ti dao deset srebrnih šekela i jedan pojas!” Ali čovjek je rekao Joabu: “Makar da ja u svoju ruku primim tisuću srebrnih šekela, još uvijek ne bih digao ruku svoju na kraljeva sina! Jer smo na svoje uši čuli kako je kralj naložio tebi i Abišaju i Itaju govoreći: ‘Pazite da nitko ne dira mladića Abšaloma!’ Inače bi trebao izvesti obmanu protiv vlastitog života; jer nema ništa što kralju ostaje skriveno, a i ti sâm bi se postavio protiv mene.” Nato je Joab rekao: “Neću se tako zadržavati s tobom!” Zatim je uzeo tri strelice u svoje ruke te je njima probio srce Abšalomu, dok je još bio živ nasred hrasta. Nato su desetorica momaka, štitonoša Joabovih okružili te udarili Abšaloma i pogubili ga. Tada je Joab zatrubio u trubu pa se narod počeo vraćati iz potjere za Izraelom; jer je Joab zaustavio narod. Zatim su uzeli Abšaloma i bacili ga u veliku jamu u šumi te su na njega navalili jako veliku gomilu kamenja. I sav je Izrael pobjegao svaki u svoj šator. A Abšalom je još za svojega života bio uzeo i sebi postavio stup, koji je u Kraljevoj dolini, jer je rekao: “Nemam sina da sačuva spomen mojem imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se on do dana današnjega zove “Abšalomovo mjesto”.