2. Samuelova 18:1-18 - Compare All Versions

Podijeli

Tada je David pobrojio narod koji je bio s njim pa je postavio nad njima tisućnike i satnike. Zatim je David otposlao jednu trećinu naroda pod rukom Joaba i jednu trećinu pod rukom Abišaja, sina Zerujina, brata Joabova, a jednu trećinu pod rukom Itaja Gitijca. Nato je kralj rekao narodu: “I ja ću zasigurno ići osobno s vama.” Ali mu je narod odgovorio: “Ti nemoj ići. Jer ako mi pobjegnemo, oni se neće zbog nas zabrinuti, niti ako i pola od nas izgine, neće se oni zbog nas zabrinuti. No sada, ti si vrijedan kao nas deset tisuća. Stoga je sada bolje da nam priskačeš u pomoć iz grada.” Nato im je kralj rekao: “Učinit ću što se vama čini bolje.” I kralj je stao na stranu kod gradskih vrata i sav je narod izašao po stotinama i po tisućama. Zatim je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju govoreći: “Postupajte blago radi mene s mladićem Abšalomom!” I sav je narod čuo kad je kralj dao nalog svim zapovjednicima u vezi Abšaloma. Tako je narod izašao u polje nasuprot Izraelu i bitka se dogodila u Efrajimovoj šumi. Ondje je narod Izraelov bio potučen pred slugama Davidovim; i ondje se dogodio veliki pokolj onoga dana: dvadeset tisuća mrtvih. Jer se boj ondje proširio po licu te cijele zemlje; i šuma je proždrla onoga dana više ljudi nego što ih je proždro mač. A Abšalom je susreo Davidove sluge. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga je došla pod debele grane velikog hrasta, pa mu je glava zapela na hrastu i on ostao visjeti između neba i zemlje, a mazga koja je bila ispod njega otišla je dalje. A neki čovjek je to vidio i dojavio Joabu te rekao: “Evo, vidio sam Abšaloma gdje visi na jednom hrastu.” Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to dojavio: “Evo, ti si ga vidio pa zašto ga nisi ondje sastavio sa zemljom? Tada bih ti dao deset srebrnih šekela i jedan pojas!” Ali čovjek je rekao Joabu: “Makar da ja u svoju ruku primim tisuću srebrnih šekela, još uvijek ne bih digao ruku svoju na kraljeva sina! Jer smo na svoje uši čuli kako je kralj naložio tebi i Abišaju i Itaju govoreći: ‘Pazite da nitko ne dira mladića Abšaloma!’ Inače bi trebao izvesti obmanu protiv vlastitog života; jer nema ništa što kralju ostaje skriveno, a i ti sâm bi se postavio protiv mene.” Nato je Joab rekao: “Neću se tako zadržavati s tobom!” Zatim je uzeo tri strelice u svoje ruke te je njima probio srce Abšalomu, dok je još bio živ nasred hrasta. Nato su desetorica momaka, štitonoša Joabovih okružili te udarili Abšaloma i pogubili ga. Tada je Joab zatrubio u trubu pa se narod počeo vraćati iz potjere za Izraelom; jer je Joab zaustavio narod. Zatim su uzeli Abšaloma i bacili ga u veliku jamu u šumi te su na njega navalili jako veliku gomilu kamenja. I sav je Izrael pobjegao svaki u svoj šator. A Abšalom je još za svojega života bio uzeo i sebi postavio stup, koji je u Kraljevoj dolini, jer je rekao: “Nemam sina da sačuva spomen mojem imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se on do dana današnjega zove “Abšalomovo mjesto”.

David je izvršio smotru vojske, koja je bila s njim, i postavio zapovjednike nad tisućama i stotinama vojnika. Jednu je trećinu vojske stavio pod Joabovo zapovjedništvo, drugu pod zapovjedništvo njegovog brata Abišaja, a treću pod zapovjedništvo Itaja iz Gata. Kralj im je rekao: »I ja idem s vama.« No ljudi su ga odgovarali: »Ne smiješ ići s nama. Ako uđemo u bitku, Abšalomovi ljudi neće mariti za nas. Čak i ako nas pola pogine, neće im biti važno. A ti vrijediš kao deset tisuća nas. Zato je bolje da ostaneš u gradu. Ako zatreba, doći ćeš u pomoć.« Kralj je rekao: »Učinit ću kako mislite da je najbolje.« Stajao je pokraj vrata dok je cijela vojska prolazila pored njega u skupinama od stotinu i tisuću. Joabu, Abišaju i Itaju je zapovjedio: »Zbog mene budite blagi prema mladome Abšalomu.« Svi su čuli što je kralj rekao zapovjednicima o postupanju prema Abšalomu. Davidova je vojska izašla na bojno polje u borbu protiv Abšalomovih Izraelaca. Bitka se povela u Efrajimovoj šumi. Davidovi su ljudi porazili izraelsku vojsku. Bio je to velik poraz u kojem je ubijeno dvadeset tisuća ljudi. Bitka se proširila cijelim krajem, ali više je žrtava poginulo u šumi nego što ih je ubijeno mačem. Abšalom je slučajno pao u ruke Davidovim slugama. Bježao je na mazgi. Kad je prolazio ispod gustih grana velikog hrasta, glava mu je zapela u granama. Ostao je visjeti u zraku iznad zemlje, a mazga je otrčala dalje. To je vidio neki čovjek i dojavio Joabu: »Upravo sam vidio Abšaloma kako visi na drvetu.« A Joab će: »Zašto ga nisi odmah ubio i spustio tijelo na zemlju? Dao bih ti deset srebrnjaka i ratnički pojas.« No čovjek mu je odgovorio: »Kad bi mi dao i tisuću srebrnjaka, ne bih podigao ruku na kraljevog sina. Svi smo čuli kad je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju da morate čuvati mladog Abšaloma. Da sam ubio Abšaloma, kralj bi za to doznao, a ti bi me kaznio.« Joab odgovori: »Neću gubiti vrijeme ovdje s tobom.« Uzeo je tri koplja i zabio ih Abšalomu u srce dok je još živ visio na drvetu. Zatim ga je opkolilo deset Joabovih mladih vojnika koji su ga dotukli. Tada je Joab zatrubio u rog i vojska je obustavila daljnji progon Izraelaca. Odnijeli su Abšalomovo tijelo u šumu, bacili ga u veliku jamu i zatrpali gomilom kamenja. U međuvremenu, svi su Izraelci pobjegli svojim kućama. Još dok je bio živ, Abšalom je u Kraljevoj dolini postavio kameni stup. Govorio je: »Nemam sina koji bi sačuvao ime moje obitelji.« Taj se spomenik i danas naziva Abšalomov spomenik.