Majke, Niste Same!预览

Oprostiti sebi kao majci je sloboda

Samoopraštanje je protuotrov za majčin osjećaj krivnje i jedan od temelja obnavljanja svih majki. Koliko se često mame uhvate u začaran krug negativnog samogovora: Nisam to trebala napraviti. Nisam to trebala reći. Moram biti strpljivija. Nisam li se mogla samo smiriti i racionalno riješiti ovu situaciju? Mame su ljudska bića, kao i svi drugi. Ali naše percipirane pogreške ili zezovi često nam izgledaju veće jer je prepoznajemo da su pogreške ključni dio procesa roditeljstva. Nemojte se osjećati loše jer niste sve pohvatale; u redu je!

Težina prošlih pogrešaka i trenuci nestrpljenja često ostaju, stvarajući osjećaj krivnje koji prijeti zasjeniti radost majčinstva. Ključno je prepoznati d zadržavanje na tim pogrešnim koracima samo sprječava potencijal za ispunjavajuće majčinsko putovanje. Kako biste stvarno prihvatili ljepotu ovog transformirajućeg iskustva, oprostite sebi, jer vas ova samoljubaznost može osloboditi, a vašu djecu naučiti vrijednostima opraštanja.

Naučila sam da je priznavanje pogrešaka, bilo da se radi o neumjesnim ispadima ili pogreškama u prosudbi, snažan katalizator rasta. Kao majka, otkrila sam da oprost nije samo oslobađanje sebe; to je čin napuštanja osjećaja krivnje, prihvaćanja nesavršenosti i razvoja. Sve je u otpuštanju svih negativnih osjećaja.

Samosuosjećanje će vas osloboditi. Otvoreni razgovor s djecom, priznavanje pogrešaka i traženje njihovog oprosta kroz riječ “Oprosti” dali su im dubok primjer, te ih podučili umijeću pokajanja i snazi koja proizlazi iz učenja i kretanja prema naprijed. Kao što 1. Ivanova 1:9 potvrđuje, “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.”

Savršenost je iluzija i, jednom kada se razbije, otkriva autentičnost ljudskog iskustva. Ne dopustite da krivnja proizlazi iz vaših uočenih nedostataka ili u usporedbi s drugim majkama, jer je svaka majka na jedinstvenom putu.

Zapamtite da je bitno priznati da nesavršenosti ne definiraju nečiju vrijednost kao majke i da težnja za nedostižnim idealom samo krade vašu radost iz sadašnjosti. Efežanima 4:31-32 služi kao svjetlo vodilja, potičući nas da se “oslobodimo svake gorčine, srdžbe, gnjeva, vike i svih vrsti opakog ponašanja. Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.”

Kroz moje putovanje roditeljstva došla sam do mjesta samoopraštanja koje mi je omogućilo da se izrazim kada sam bila u krivu prema svojoj djeci i da se osjećam dobro zbog toga. To je ono na što vas danas pozivam kako biste bile na tom mjestu istinskog samoopraštanja.