Psalmi 119:105-144

Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu. Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj. Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me. Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja. Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam. Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega. Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom. Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka. Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž. Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se. Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi. Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje. Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me. Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja. Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj. Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje. Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim. Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja. Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste. Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje. Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje. Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim. Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega. Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu. Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje. Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi. Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina. Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.