Psalmi 119
119
Psalam 119
Slava reči Božije (ili „zlatna azbuka” nazvana tako što u jevrejskom rukopisu po osam stihova počinju istim slovom, a po azbučnom redu).
1Blago onima kojima je put čist,
koji hode u zakonu Gospodnjem.
2Blago onima koji čuvaju otkrivenja Njegova,
svim srcem traže Ga;
3Koji ne čine bezakonja,
hode putevima Njegovim!
4Ti si dao zapovesti svoje,
da se čuvaju dobro.
5Kad bi putevi moji bili upravljeni
da čuvam naredbe Tvoje!
6Onda se ne bih postideo,
pazeći na zapovesti Tvoje;
7Hvalio bih Te s pravim srcem,
učeći se pravednim zakonima Tvojim.
8Čuvaću naredbe Tvoje,
nemoj me ostaviti sasvim.
9Kako će mladić očistiti put svoj?
Vladajući se po Tvojim rečima.
10Svim srcem svojim tražim Tebe,
ne daj mi da zađem od zapovesti Tvojih.
11U srce svoje zatvorio sam reč Tvoju,
da Ti ne grešim.
12Blagosloven si, Gospode!
Nauči me naredbama svojim.
13Ustima svojim javljam
sve sudove usta Tvojih.
14Na putu otkrivenja Tvojih radujem se
kao za veliko bogatstvo.
15O zapovestima Tvojim razmišljam,
i pazim na puteve Tvoje.
16Naredbama Tvojim tešim se,
ne zaboravljam reči Tvoje.
17Učini milost sluzi svom,
da bih živeo i čuvao reč Tvoju.
18Otvori oči moje,
da bih video čudesa zakona Tvog;
19Gost sam na zemlji,
nemoj sakriti od mene zapovesti svoje.
20Iznemože duša moja
želeći bez prestanka poznati sudove Tvoje.
21Ti si strašan prokletim oholicama,
koje zastranjuju od zapovesti Tvojih.
22Odvrati od mene rug i sramotu,
jer čuvam otkrivenja Tvoja.
23Sede knezovi i dogovaraju se na mene;
a sluga Tvoj razmišlja o naredbama Tvojim.
24Otkrivenja su Tvoja uteha moja,
savetnici moji.
25Duša moja leži u prahu;
oživi me po reči svojoj.
26Kazujem puteve svoje, i čuješ me;
nauči me naredbama svojim.
27Urazumi me o putu zapovesti svojih,
i razmišljaću o čudesima Tvojim.
28Suze proliva duša moja od tuge,
okrepi me po reči svojoj.
29Put lažni ukloni od mene
i zakon svoj daruj mi.
30Put istini izbrah,
zakone Tvoje tražim.
31Prionuh za otkrivenja Tvoja, Gospode;
nemoj me osramotiti.
32Putem zapovesti Tvojih trčim,
jer si raširio srce moje.
33Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih,
da ga se držim do kraja.
34Urazumi me, i držaću se zakona Tvog,
i čuvati ga svim srcem.
35Postavi me na stazu zapovesti svojih,
jer mi je ona omilela.
36Privij srce moje k otkrivenjima svojim,
a ne k lakomstvu.
37Odvrati oči moje da ne gledaju ništavila,
putem svojim oživi me.
38Ispuni sluzi svom reč svoju
da Te se boji.
39Ukloni rug moj, kog se plašim;
jer su sudovi Tvoji blagi.
40Mile su mi zapovesti Tvoje,
pravdom svojom oživi me.
41Neka dođe na me milost Tvoja, Gospode,
pomoć Tvoja po reči Tvojoj.
42I ja ću odgovoriti onome koji me ruži;
jer se uzdam u reč Tvoju.
43Nemoj uzeti nikad od usta mojih reči istine,
jer čekam sudove Tvoje.
44I čuvaću zakon Tvoj svagda,
doveka i bez prestanka.
45Hodiću slobodno,
jer tražim zapovesti Tvoje.
46Govoriću o otkrivenjima Tvojim pred carevima,
i neću se stideti.
47Tešiću se zapovestima Tvojim,
koje ljubim.
48Ruke svoje pružam k zapovestima Tvojim, koje ljubim,
i razmišljam o naredbama Tvojim.
49Opomeni se reči svoje k sluzi svom,
na koju si mi zapovedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj teši me
što me reč Tvoja oživljava.
51Oholi mi se rugaju veoma;
ali ja ne odstupam od zakona Tvog.
52Pamtim sudove Tvoje od iskona, Gospode,
i tešim se.
53Gnev me obuzima na bezbožnike,
koji ostavljaju zakon Tvoj.
54Naredbe su Tvoje pesma moja
u putničkom stanu mom.
55Noću pominjem ime Tvoje, Gospode,
i čuvam zakon Tvoj.
56To je moje,
da čuvam zapovesti Tvoje.
57Deo moj Ti si, Gospode;
naumio sam čuvati reči Tvoje.
58Molim Ti se iz svega srca,
smiluj se na me po reči svojoj.
59Razmatram puteve svoje,
i obraćam noge svoje k otkrivenjima Tvojim.
60Hitim, i ne zatežem se
čuvati zapovesti Tvoje.
61Mreže bezbožničke opkoliše me,
ali zakon Tvoj ne zaboravljam.
62U po noći ustajem da Te slavim
za pravedne sudove Tvoje.
63U zajednici sam sa svima koji se Tebe boje
i koji čuvaju zapovesti Tvoje.
64Dobrote je Tvoje, Gospode, puna sva zemlja;
naredbama svojim nauči me.
65Učinio si dobro sluzi svom, Gospode,
po reči svojoj.
66Dobroj misli i znanju nauči me,
jer zapovestima Tvojim verujem.
67Pre stradanja svog lutah,
a sad čuvam reč Tvoju.
68Ti si dobar, i dobro činiš;
nauči me naredbama svojim.
69Oholi pletu na mene laž,
ali se ja svim srcem držim zapovesti Tvojih.
70Zadriglo je srce njihovo kao salo,
a ja se tešim zakonom Tvojim.
71Dobro mi je što stradam,
da se naučim naredbama Tvojim.
72Miliji mi je zakon usta Tvojih
nego hiljade zlata i srebra.
73Ruke Tvoje stvorile su me i načinile me;
urazumi me, i naučiću se zapovestima Tvojim.
74Koji se Tebe boje, videće me,
i radovaće se što se uzdam u Tvoju reč.
75Znam da su sudovi Tvoji, Gospode, pravedni,
i po pravdi me karaš.
76Neka bude dobrota Tvoja uteha moja,
kao što si rekao sluzi svom.
77Neka dođe k meni milosrđe Tvoje, i oživim;
jer je zakon Tvoj uteha moja.
78Nek se postide oholi;
jer me bez krivice oboriše.
Ja razmišljam o zapovestima Tvojim.
79Nek se obrate k meni koji se Tebe boje,
i koji znaju otkrivenja Tvoja.
80Srce moje neka bude savršeno u naredbama Tvojim,
da se ne postidim.
81Čezne duša moja za spasenjem Tvojim,
reč Tvoju čekam.
82Čeznu oči moje za rečju Tvojom;
govorim: Kad ćeš me utešiti?
83Postadoh kao meh u dimu,
ali Tvojih naredaba ne zaboravih.
84Koliko će biti dana sluge Tvog?
Kad ćeš suditi onima koji me gone?
85Oholi iskopaše mi jamu
nasuprot zakonu Tvom.
86Sve su zapovesti Tvoje istina;
bez krivice me gone, pomozi mi.
87Umalo me ne ubiše na zemlji,
ali ja ne ostavljam zapovesti Tvoje.
88Po milosti svojoj oživi me,
i čuvaću otkrivenja usta Tvojih.
89Doveka je, Gospode, reč Tvoja
utvrđena na nebesima,
90Od kolena do kolena istina Tvoja;
Ti si postavio zemlju, i stoji.
91Po Tvojoj naredbi sve stoji sad;
jer sve služi Tebi.
92Da nije zakon Tvoj bio uteha moja,
poginuo bih u nevolji svojoj.
93Zapovesti Tvoje neću zaboraviti doveka,
jer me njima oživljavaš.
94Ja sam Tvoj, pomozi mi,
jer tražim zapovesti Tvoje.
95Bezbožnici gledaju da me ubiju;
a ja razmišljam o Tvojim otkrivenjima.
96Svemu savršenom videh kraj;
ali je zapovest Tvoja veoma široka.
97Kako ljubim zakon tvoj!
Sav dan mislim o njemu.
98Zapovest Tvoja čini me mudrijeg od neprijatelja mojih;
jer je sa mnom uvek.
99Razumniji postah od svih učitelja svojih;
jer razmišljam o Tvojim otkrivenjima.
100Mudriji sam od staraca;
jer zapovesti Tvoje čuvam.
101Od svakog zlog puta zaustavljam noge svoje,
da bih čuvao reč Tvoju.
102Od naredaba Tvojih ne odstupam;
jer si me Ti naučio.
103Kako su slatke jeziku mom reči Tvoje,
slađe od meda ustima mojim!
104Od zapovesti Tvojih postadoh razuman;
toga radi mrzim na svaki put lažni.
105Reč je Tvoja žižak nozi mojoj,
i videlo stazi mojoj.
106Zakleh se da ću čuvati naredbe pravde Tvoje,
i izvršiću.
107Poništen sam veoma, Gospode,
oživi me po reči svojoj.
108Neka Ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih,
i sudovima svojim nauči me.
109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji;
ali zakon Tvoj ne zaboravljam.
110Bezbožnici su mi metnuli zamku;
ali od zapovesti Tvojih ne zastranih.
111Prisvojih otkrivenja Tvoja zavavek;
jer su radost srcu mom.
112Privoleo sam srce svoje da tvori naredbe Tvoje
navek, do kraja.
113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim,
a zakon Tvoj ljubim.
114Ti si zaklon moj i štit moj;
reč Tvoju čekam.
115Idite od mene, bezakonici!
I čuvaću zapovesti Boga svog.
116Ukrepi me po reči svojoj i biću živ,
i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117Utvrdi me, i spašću se,
i razmišljaću o naredbama Tvojim bez prestanka.
118Obaraš sve koji odstupaju od naredaba Tvojih;
jer su pomisli njihove laž.
119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji;
toga radi omileše mi otkrivenja Tvoja.
120Drhće od straha Tvog telo moje,
i sudova Tvojih bojim se.
121Činim sud i pravdu,
ne daj me onima koji me gone.
122Odbrani slugu svog na dobro Njegovo,
da mi ne čine sile oholi.
123Oči moje čeznu za spasenjem Tvojim
i za rečju pravde Tvoje.
124Učini sluzi svom po milosti svojoj,
i naredbama svojim nauči me.
125Ja sam sluga Tvoj;
urazumi me, i poznaću otkrivenja Tvoja.
126Vreme je da Gospod radi;
oboriše zakon Tvoj.
127Toga radi ljubim zapovesti Tvoje
većma nego zlato i drago kamenje.
128Toga radi zapovesti Tvoje držim da su verne,
na svaki put lažni mrzim.
129Divna su otkrivenja Tvoja;
zato ih čuva duša moja.
130Reči Tvoje kad se jave,
prosvetljuju i urazumljuju proste.
131Otvaram usta svoja da odahnem,
jer sam žedan zapovesti Tvojih.
132Pogledaj na me i smiluj se na me,
kao što radiš s onima koji ljube ime Tvoje.
133Utvrdi stope moje u reči svojoj,
i ne daj nikakvom bezakonju da ovlada mnom.
134Izbavi me od nasilja ljudskog,
i čuvaću zapovesti Tvoje.
135Svetlošću lica svog obasjaj slugu svog,
i nauči me naredbama svojim.
136Oči moje liju potoke,
zato što ne čuvaju zakon Tvoj.
137Pravedan si, Gospode,
i pravi su sudovi Tvoji.
138Javio si pravdu u otkrivenjima svojim,
i istinu celu.
139Revnost moja jede me,
zato što moji neprijatelji zaboraviše reči Tvoje.
140Reč je Tvoja veoma čista,
i sluga je Tvoj veoma ljubi.
141Ja sam malen i poništen,
ali zapovesti Tvoje ne zaboravljam.
142Pravda je Tvoja pravda večna,
i zakon Tvoj istina.
143Tuga i nevolja nađe me,
zapovesti su Tvoje uteha moja.
144Večna je pravda u otkrivenjima Tvojim;
urazumi me, i biću živ.
145Vičem iz svega srca: Usliši me, Gospode;
sačuvaću naredbe Tvoje.
146Prizivam Te, pomozi mi;
držaću se otkrivenja Tvojih.
147Pretečem svanuće, i vičem;
reč Tvoju čekam.
148Preteču oči moje jutarnju stražu,
da bih razmišljao o reči Tvojoj.
149Čuj glas moj po milosti svojoj, Gospode;
po sudu svom oživi me.
150Prikučuju se koji ljube bezakonje;
udaljili su se od zakona Tvog.
151Ti si blizu, Gospode,
i sve su zapovesti Tvoje istina.
152Odavna znam za otkrivenja Tvoja,
da si ih postavio zavavek.
153Pogledaj nevolju moju, i izbavi me,
jer ne zaboravljam zakon Tvoj.
154Primi se stvari moje, i odbrani me;
po reči svojoj oživi me.
155Daleko je od bezbožnika spasenje,
jer se ne drže naredaba Tvojih.
156Milosrđe je Tvoje, Gospode, veliko;
po pravom sudu svom oživi me.
157Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih;
ali ja ne odstupam od otkrivenja Tvojih.
158Vidim odmetnike, i mrsko mi je;
jer ne čuvaju reči Tvoje.
159Gledaj, kako ljubim zapovesti Tvoje, Gospode,
po milosti svojoj oživi me.
160Osnova je reči Tvoje istina,
i večan je svaki sud pravde Tvoje.
161Knezovi me gone nizašta,
ali se srce moje boji reči Tvoje.
162Radujem se reči Tvojoj
kao onaj koji zadobije velik plen.
163Mrzim na laž i gadim se na nju,
ljubim zakon Tvoj.
164Sedam puta na dan hvalim Te
za sudove pravde Tvoje.
165Velik mir imaju oni koji ljube zakon Tvoj,
i u njih nema spoticanja.
166Čekam spasenje Tvoje, Gospode,
i zapovesti Tvoje izvršujem.
167Duša moja čuva otkrivenja Tvoja,
i ja ih ljubim veoma.
168Čuvam zapovesti Tvoje i otkrivenja;
jer su svi putevi moji pred Tobom.
169Neka izađe tužnjava moja preda Te, Gospode!
Po reči svojoj urazumi me.
170Neka dođe moljenje moje preda Te!
Po reči svojoj izbavi me.
171Usta će moja pevati hvalu,
kad me naučiš naredbama svojim.
172Jezik će moj kazivati reč Tvoju,
jer su sve zapovesti Tvoje pravedne.
173Neka mi bude ruka Tvoja u pomoći;
jer mi omileše zapovesti Tvoje;
174Žedan sam spasenja Tvog, Gospode,
i zakon je Tvoj uteha moja.
175Neka živi duša moja i Tebe hvali,
i sudovi Tvoji neka mi pomognu.
176Zađoh kao ovca izgubljena:
traži slugu svog;
jer zapovesti Tvoje ne zaboravih.
Trenutno izabrano:
Psalmi 119: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN