Priče Solomunove 6
6
Treba se čuvati jemstva, lenjosti, zlobe i preljube.
1Sine moj, kad se podjemčiš za prijatelja svog,
i daš ruku svoju tuđincu,
2Vezao si se rečima usta svojih,
uhvatio si se rečima usta svojih.
3Zato učini tako, sine moj, i oprosti se,
jer si dopao u ruke bližnjemu svom;
idi, pripadni, i navali na bližnjeg svog.
4Ne daj sna očima svojim,
ni veđama svojim drema.
5Otmi se kao srna iz ruke lovcu,
i kao ptica iz ruke ptičaru.
6Idi k mravu, lenjivče,
gledaj puteve njegove, i omudraj.
7Nema vođu ni upravitelja ni gospodara;
8I opet pripravlja leti sebi hranu,
zbira uz žetvu piću svoju.
9Dokle ćeš, lenjivče, ležati?
Kad ćeš ustati od sna svog?
10Dok malo prospavaš, dok malo prodremlješ,
dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11U tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik
i oskudica tvoja kao oružan čovek.
12Čovek nevaljao i nitkov
hodi sa zlim ustima;
13Namiguje očima, govori nogama, pokazuje prstima;
14Svaka mu je opačina u srcu,
kuje zlo svagda, zameće svađu.
15Zato će ujedanput doći pogibao njegova,
časom će se satrti i neće biti leka.
16Na ovo šestoro mrzi Gospod,
i sedmo je gad duši njegovoj:
17Oči ponosite,
jezik lažljiv
i ruke koje prolivaju krv pravu,
18Srce koje kuje zle misli,
noge koje brzo trče na zlo,
19Lažan svedok koji govori laž,
i ko zameće svađu među braćom.
20Čuvaj, sine moj, zapovest oca svog,
i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21Priveži ih sebi na srce zasvagda,
i sveži ih sebi oko grla.
22Kuda god pođeš, vodiće te;
kad zaspiš, čuvaće te;
kad se probudiš, razgovaraće te;
23Jer je zapovest žižak, i nauka je videlo,
i put je životni karanje koje poučava;
24Da te čuvaju od zle žene,
od jezika kojim laska žena tuđa.
25Ne zaželi u srcu svom lepotu njenu,
i nemoj da te uhvati veđama svojim.
26Jer sa žene kurve spada čovek na komad hleba,
i žena pusta lovi dragocenu dušu.
27Hoće li ko uzeti ognja u nedra,
a haljine da mu se ne upale?
28Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju,
a nogu da ne ožeže?
29Tako biva onome koji ide k ženi bližnjeg svog;
neće biti bez krivice ko je se god dotakne.
30Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju,
budući gladan;
31Nego kad ga uhvate plati samosedmo,
da sve imanje doma svog.
32Ali ko učini preljubu sa ženom, bezuman je,
dušu svoju gubi ko tako čini;
33Muke i ruga dopada,
i sramota se njegova ne može izbrisati.
34Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža
i ne štedi na dan osvete;
35Ne mari ni za kakav otkup,
i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati.
Trenutno izabrano:
Priče Solomunove 6: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN