Mateju 26:1-16

I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. I od tada tražaše zgodu da ga izda.