YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Matej 26

26
Poslednje kazivanje o stradanju Isusovom. Pomazanje u Vitaniji. Pasha i Sveta večera. Borba u Getsimaniji. Judina izdaja. Hvataju Isusa. Saslušanje pred poglavarom svešteničkim. Petrovo odricanje.
1I kad svrši Isus reči ove, reče učenicima svojim: 2Znate da će do dva dana biti pasha, i Sina čovečijeg predaće da se razapne.
3Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starešine narodne u dvor poglavara svešteničkog po imenu Kajafe; 4i svetovaše se kako bi Isusa iz prevare uhvatili i ubili. 5I govorahu: Ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
6A kad Isus beše u Vitaniji u kući Simona gubavog, 7pristupi k Njemu žena sa sklenicom mira mnogocenog, i izli na glavu Njegovu kad seđaše za trpezom. 8A kad videše to učenici Njegovi, rasrdiše se govoreći: Zašto se čini takva šteta? 9Jer se moglo ovo prodati skupo i novci dati siromasima. 10A kad razume Isus, reče im: Šta smetate ženu? Ona učini dobro delo na meni. 11Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 12A ona izlivši miro ovo na telo moje za ukop me prigotovi. 13Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen što učini ona.
14Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkim, 15i reče: Šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 16I otada tražaše zgodu da Ga izda.
17A u prvi dan presnih hlebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: Gde ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? 18A On reče: Idite u grad k tome i tome, i kažite mu: Učitelj kaže: vreme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojim. 19I učiniše učenici kako im zapovedi Isus, i ugotoviše pashu.
20A kad bi uveče, sede za trpezu sa dvanaestoricom. 21I kad jeđahu reče im: Zaista vam kažem: jedan između vas izdaće me. 22I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti Mu: Da nisam ja, Gospode? 23A On odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdelu onaj će me izdati. 24Sin čovečiji dakle ide kao što je pisano za Njega; ali teško onom čoveku koji izda Sina čovečijeg; bolje bi mu bilo da se nije ni rodio onaj čovek. 25A Juda, izdajnik Njegov, odgovarajući reče: Da nisam ja, ravi? Reče mu: Ti kaza.
26I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je telo moje. 27I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi; 28jer je ovo krv moja novog zaveta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja greha. 29Kažem vam pak da neću odsad piti od ovog roda vinogradskog do onog dana kad ću piti s vama novog u carstvu Oca svog.
30I otpojavši hvalu iziđoše na goru maslinsku. 31Tada reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: Udariću pastira i ovce od stada razbežaće se. 32A po vaskrsenju svom ja idem pred vama u Galileju. 33A Petar reče Mu: Ako se i svi sablazne o tebe ja se neću nikad sablazniti. 34Reče mu Isus: Zaista ti kažem: noćas dok petao ne zapeva tri puta ćeš me se odreći. 35Reče Njemu Petar: Da bih znao i umreti s Tobom neću Te se odreći. Tako i svi učenici rekoše.
36Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. 37I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poče tužiti. 38Tada reče im Isus: Žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovde, i stražite sa mnom. 39I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako Ti. 40I došavši k učenicima nađe ih gde spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom? 41Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je telo slabo. 42Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj! Ako me ne može čaša ova mimoići da je ne pijem, neka bude volja Tvoja. 43I došavši nađe ih opet gde spavaju; jer im behu oči otežale. 44I ostavivši ih otide opet i treći put te se pomoli govoreći one iste reči. 45Tada dođe k učenicima svojim i reče im: Jednako spavate i počivate; evo se približi čas, i Sin čovečiji predaje se u ruke grešnika. 46Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
47I dok On još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkih i starešina narodnih. 48A izdajnik Njegov dade im znak govoreći: Koga ja celivam onaj je; držite ga. 49I odmah pristupivši k Isusu reče: Zdravo, ravi! I celiva Ga. 50A Isus reče mu: Prijatelju! Šta ćeš ti ovde? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše Ga. 51I gle, jedan od onih što behu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara svešteničkog, i odseče mu uho. 52Tada reče mu Isus: Vrati nož svoj na mesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža će izginuti. 53Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti Oca svog da mi pošalje više od dvanaest legeona anđela? 54Ali kako bi se ispunilo šta stoji u pismu da ovo treba da bude? 55U taj čas reče Isus ljudima: Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sedeo učeći u crkvi, i ne uhvatiste me. 56A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše Ga, i pobegoše.
57I oni što uhvatiše Isusa odvedoše Ga poglavaru svešteničkom, Kajafi, gde se književnici i starešine sabraše. 58A Petar iđaše za Njim izdaleka do dvora poglavara svešteničkog i ušavši unutra sede sa slugama da vidi svršetak. 59A glavari sveštenički i starešine i sav sabor tražahu lažna svedočanstva na Isusa da bi Ga ubili; 60i ne nađoše; i premda mnogi lažni svedoci dolaziše, ne nađoše. Najposle dođoše dva lažna svedoka, 61i rekoše: On je kazao: Ja mogu razvaliti crkvu Božju i za tri dana načiniti je. 62I ustavši poglavar sveštenički reče Mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svedoče? 63A Isus je ćutao. I poglavar sveštenički odgovarajući reče Mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božji? 64Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele ćete videti Sina čovečijeg gde sedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskim. 65Tada poglavar sveštenički razdre haljine svoje govoreći: Huli na Boga; šta nam trebaju više svedoci? Evo sad čuste hulu njegovu. 66Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: Zaslužio je smrt. 67Tada pljunuše Mu u lice, i udariše Ga po licu, a jedni Mu daše i priuške 68govoreći: Proreci nam, Hriste, ko te udari?
69A Petar seđaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreći: i ti si bio s Isusom Galilejcem. 70A on se odreče pred svima govoreći: Ne znam šta govoriš. 71A kad iziđe k vratima ugleda ga druga, i reče onima što behu onde: i ovaj beše sa Isusom Nazarećaninom. 72On opet odreče se kletvom: Ne znam tog čoveka. 73A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. 74Tada se poče kleti i preklinjati da ne zna tog čoveka. I odmah zapeva petao. 75I opomenu se Petar reči Isusove što mu je rekao: Dok petao ne zapeva tri puta ćeš me se odreći. I izašavši napolje plaka gorko.

Trenutno izabrano:

Matej 26: SRP1865

Istaknuto

Podeli

Uporedi

Kopiraj

None

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi