YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Plač Jeremijin 3

3
Jeremijin plač i uteha.
1Ja sam čovek koji videh muku
od pruta gneva Njegovog.
2Odvede me i opravi me u tamu,
a ne na videlo.
3Samo se na me obraća,
obraća ruku svoju po vas dan.
4Učini, te mi ostare telo i koža,
potre kosti moje.
5Zazida me,
i optoči me žučju i mukom.
6Posadi me u tamu
kao umrle odavna.
7Ogradi me da ne izađem,
i metnu na me teške okove.
8Kad vičem i vapim,
odbija molitvu moju.
9Zagradi puteve moje tesanim kamenom,
i prevrati staze moje.
10Posta mi kao medved u zasedi,
kao lav u potaji.
11Pomete puteve moje,
i razdre me, i uništi me.
12Nateže luk svoj,
i metnu me streli za belegu.
13Ustreli me u bubrege
strelama iz tula svog.
14Postah podsmeh svemu narodu svom
i pesma njihova po vas dan.
15Nasiti me gorčinom,
opoji me pelenom.
16Polomi mi zube kamenjem,
uvali me u pepeo.
17Udaljio si dušu moju od mira,
zaboravih dobro.
18I rekoh:
Propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
19Opomeni se muke moje i jada mog,
pelena i žuči.
20Duša se moja opominje bez prestanka,
i poništila se u meni.
21Ali ovo napominjem srcu svom,
te se nadam:
22Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvim,
jer milosrđa Njegovog nije nestalo.
23Ponavlja se svako jutro;
velika je vera tvoja.
24Gospod je deo moj, govori duša moja;
zato ću se u Njega uzdati.
25Dobar je Gospod onima koji ga čekaju,
duši, koja ga traži.
26Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.
27Dobro je čoveku nositi jaram za mladosti svoje.
28Sam će sedeti i ćutati,
jer Bog metnu breme na nj.
29Metnuće usta svoja u prah,
eda bi bilo nadanja.
30Podmetnuće obraz svoj onome koji ga bije,
biće sit sramote.
31Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
32Jer ako i ucveli, opet će se i smilovati
radi mnoštva milosti svoje.
33Jer ne muči iz srca svog
ni cveli sinove čovečje.
34Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
35Kad izvrću pravicu čoveku pred Višnjim,
36Kad čine krivo čoveku u parnici njegovoj,
ne vidi li Gospod?
37Ko je rekao što i zbilo se,
a Gospod da nije zapovedio?
38Ne dolaze li i zla i dobra iz usta Višnjeg?
39Zašto se tuži čovek živ,
čovek na kar za grehe svoje?
40Pretražimo i razgledajmo pute svoje,
i povratimo se ka Gospodu.
41Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
42Zgrešismo i nepokorni bismo;
Ti ne praštaš.
43Obastro si se gnevom, i goniš nas,
ubijaš i ne žališ.
44Obastro si si se oblakom
da ne prodre molitva.
45Načinio si od nas smetlište
i odmet usred tih naroda.
46Razvaljuju usta svoja na nas
svi neprijatelji naši.
47Strah i jama zadesi nas,
pustošenje i zatiranje.
48Potoci teku iz očiju mojih
radi pogibli kćeri naroda mog.
49Oči moje liju suze bez prestanka,
jer nema odmora,
50Dokle Gospod ne pogleda
i ne vidi s neba.
51Oko moje muči mi dušu
radi svih kćeri grada mog.
52Teraju me jednako kao pticu neprijatelji moji nizašta.
53Svališe u jamu život moj
i nabacaše kamenje na me.
54Dođe mi voda svrh glave;
rekoh: Pogiboh!
55Prizivah ime Tvoje, Gospode,
iz jame najdublje.
56Ti ču glas moj;
ne zatiskuj uha svog od uzdisanja mog, od vike moje.
57Pristupao si kad Te prizivah,
i govorio si: Ne boj se.
58Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje,
i izbavljao si život moj.
59Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se čini;
raspravi parbu moju.
60Vidiš svu osvetu njihovu,
sve što mi misle.
61Čuješ rug njihov, Gospode,
sve što mi misle,
62Šta govore oni koji ustaju na me
i šta namišljaju protiv mene po vas dan.
63Vidi, kad sedaju i kad ustaju,
ja sam im pesma.
64Plati im, Gospode,
po delima ruku njihovih.
65Podaj im uporno srce,
prokletstvo svoje.
66Goni ih gnevom,
i istrebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

Trenutno izabrano:

Plač Jeremijin 3: SRP1865

Istaknuto

Kopiraj

Uporedi

Podeli

None

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi