Plač Jeremijin 2

Tužnjava zbog propasti Jude i Jerusalima.

1Kako obastre Gospod oblakom u gnevu svom kćer sionsku!

Svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu,

i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gneva svog!

2Gospod potre nemilice sve stanove Jakovljeve,

razvali u gnevu svom gradove kćeri Judine,

i na zemlju obori,

oskvrni carstvo i knezove njegove.

3Odbi u žestokom gnevu sav rog Izrailju,

obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja,

i raspali se na Jakova kao oganj plameni,

koji proždire sve oko sebe.

4Nateže luk svoj kao neprijatelj,

podiže desnicu svoju kao protivnik,

i pobi sve što beše drago očima;

na šator kćeri sionske prosu kao oganj gnev svoj.

5Gospod posta kao neprijatelj;

potre Izrailja, potre sve dvore njegove,

raskopa sve gradove njegove,

i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad.

6Razvali mu ogradu kao vrtu;

potre mesto sastancima njegovim;

Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu,

i u žestini gneva svog odbaci cara i sveštenika.

7Odbaci Gospod oltar svoj,

omrze na svetinju svoju,

predade u ruke neprijateljima zidove dvora sionskih;

stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik.

8Gospod naumi da raskopa zid kćeri sionske,

rasteže uže,

i ne odvrati ruke svoje da ne zatre,

i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa.

9Utonuše u zemlju vrata njena,

polomi i potre prevornice njene;

car njen i knezovi njeni među narodima su;

zakona nema, i proroci njeni ne dobijaju utvare od Gospoda.

10Starešine kćeri sionske sede na zemlji i ćute,

posule su prahom glavu i pripasale kostret;

oborile su k zemlji glave svoje devojke jerusalimske.

11Iščileše mi oči od suza,

utroba se moja uskolebala,

prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kćeri naroda mog,

jer deca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim.

12Govore materama svojim:

Gde je žito i vino?

Obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim,

i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih.

13Koga ću ti uzeti za svedoka?

S čim ću te izjednačiti, kćeri jerusalimska?

Kakvu ću ti priliku naći, da te utešim,

devojko, kćeri sionska?

Jer je nesreća tvoja velika kao more,

ko će te isceliti?

14Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje,

i ne otkrivaše bezakonja tvog

da bi odvratili ropstvo tvoje;

nego ti kazivaše utvare lažne

i koje će te prognati.

15Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze,

zvižde i mašu glavom za kćerju jerusalimskom:

To li je grad, za koji govorahu da je prava lepota,

radost svoj zemlji?

16Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji,

zvižde i škrguću zubima govoreći:

Proždresmo; ovo je doista dan koji čekasmo;

dočekasmo, videsmo.

17Učini Gospod šta naumi,

ispuni reč svoju, koju kaza odavna;

razori nemilice i razveseli tobom neprijatelja,

podiže rog protivnicima tvojim.

18Viče srce njihovo ka Gospodu:

Zide kćeri sionske,

prolivaj potokom suze dan i noć,

ne daj sebi mira,

i zenica oka tvog da ne staje.

19Ustani, viči obnoć, u početku straže,

prolivaj srce svoje kao vodu pred Gospodom,

podiži k Njemu ruke svoje za dušu dece svoje

koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica.

20Pogledaj, Gospode, i vidi,

kome si ovako učinio.

Eda li žene jedu porod svoj,

decu koju nose u naručju?

Eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok?

21Leže na zemlji po ulicama deca i starci,

devojke moje i mladići moji padoše od mača,

pobio si ih u dan gneva svog

i poklao ne žaleći.

22Sazvao si kao na praznik strahote moje od svuda,

i u dan gneva Gospodnjeg niko ne uteče niti osta.

Koje na ruku nosih i othranih,

njih mi neprijatelj moj pobi.

Trenutno izabrano:

Plač Jeremijin 2: SRP1865

Istaknuto

Kopiraj

Uporedi

Podeli

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi

Plač Jeremijin 2

Popularni biblijski stihovi iz
Plač Jeremijin 2

Biblija:

Српски Srpski

Prevod: Sveta Biblija - SRP1865