Jov 30
30
Jov opisuje svoju sadašnju nesreću.
1A sada smeju mi se mlađi od mene,
kojima otaca ne bih hteo metnuti sa psima stada svog.
2A na šta bi mi i bila sila ruku njihovih?
U njima beše propala starost.
3Od siromaštva i gladi samoćavahu
bežeći od suva, mračna, pusta i opustošena mesta;
4Koji brahu lobodu po čestama,
i smrekovo korenje beše im hrana.
5Između ljudi behu izgonjeni
i vikaše se za njima kao za lupežom.
6Življahu po strašnim uvalama,
po jamama u zemlji i u kamenu.
7Po grmovima rikahu,
pod trnjem se skupljahu.
8Behu ljudi nikakvi i bez imena,
manje vredni nego zemlja.
9I njima sam sada pesma,
i postah im priča.
10Gade se na me, idu daleko od mene
i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
11Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao
te zbaciše uzdu preda mnom.
12S desne strane ustajahu momci,
potkidahu mi noge,
i nasipaju put k meni da me upropaste.
13Raskopaše moju stazu,
umnožiše mi muke,
ne treba niko da im pomaže.
14Kao širokim prolomom naviru,
i navaljuju preko razvalina.
15Strahote navališe na me,
i kao vetar teraju dušu moju,
i kao oblak prođe sreća moja.
16I sada se duša moja razliva u meni,
stigoše me dani mučni.
17Noću probada mi kosti u meni,
i žile moje ne odmaraju se.
18Od teške sile promenilo se odelo moje,
i kao ogrlica u košulje moje steže me.
19Bacio me je u blato,
te sam kao prah i pepeo.
20Vičem k Tebi, a Ti me ne slušaš;
stojim pred Tobom, a Ti ne gledaš na me.
21Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja;
silom ruke svoje suprotiš mi se.
22Podižeš me u vetar, posađuješ me na nj,
i rastapaš u meni sve dobro.
23Jer znam da ćeš me odvesti na smrt
i u dom određeni svima živima.
24Ali neće pružiti ruke svoje u grob;
kad ih stane potirati, oni neće vikati.
25Nisam li plakao radi onog koji beše u zlu?
Nije li duša moja žalosna bivala radi ubogog?
26Kad se dobru nadah, dođe mi zlo;
i kad se nadah svetlosti, dođe mrak.
27Utroba je moja uzavrela,
i ne može da se umiri,
zadesiše me dani mučni.
28Hodim crn, ne od sunca,
ustajem i vičem u zboru.
29Brat postah zmajevima
i drug sovama.
30Pocrnela je koža na meni
i kosti moje posahnuše od žege.
31Gusle se moje pretvoriše u zapevku,
i svirala moja u plač.
Trenutno izabrano:
Jov 30: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN