Izaija 55:8-13

»Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi. Kao što su nebesa visoko nad zemljom, tako su i moji putovi viši od vaših putova, a moje misli iznad vaših misli. Kiša i snijeg padaju s neba i ne vraćaju se dok ne natope zemlju. Zato ona rađa i klija, daje sjeme sijaču i kruh onome tko ga jede. Tako se ni riječi koje ja izgovaram ne vraćaju meni bez učinka, nego ostvaruju ono što želim i uspijevaju u onome radi čega sam ih poslao. Odavde ćete otići u radosti, bit ćete vođeni u miru. Planine i bregovi pred vama će pjevati, pljeskat će vam sve poljsko drveće. Umjesto trnja, rast će čempresi, mirta će biti umjesto kopriva. To će biti BOGU na spomen, kao vječni i neprolazni znak.«
Izaija 55:8-13