Postanak 2:2-10

Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao. Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja. To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni. Kad je BOG stvorio zemlju i nebo, po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu. BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla. Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke.
Postanak 2:2-10