Psalmi 44:1-26
Psalmi 44:1-26 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Bože, svojim smo ušima čuli, naši su nam preci govorili što si učinio u njihovo vrijeme, u onim davnim danima. Svojom snagom istjerao si druge narode, a naselio naše pretke; narode si skršio, a njih raširio. Nisu svojim mačevima osvojili zemlju, niti im je njihova jakost donijela pobjedu, nego tvoja moć i snaga jer ih je obasjavala tvoja svjetlost, i pratila tvoja naklonost. Ti si moj Kralj i moj Bog, ti daješ pobjede Jakovljevom narodu. S tobom neprijatelje potiskujemo, tvojim imenom protivnike gazimo. Ne pouzdajem se u svoj lûk, ne spašava me moj mač. Ti nas od neprijatelja spašavaš, mrzitelje naše ruglu izvrgavaš. Neprestano se Bogom hvalimo i zauvijek tvoje ime slavimo. Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti, nisi išao u bitku s našim vojskama. Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen. Predao si nas kao ovce za klanje i raštrkao nas među druge narode. Svoj narod si u bescjenje prodao, ništa za njih nisi tražio. Izvrgnuo si nas ruglu, susjedi nam se smiju i rugaju. Učinio si nas šalom među narodima pa prezirno odmahuju glavama. Sramota je moja neprestano preda mnom, lice mi je prekriveno sramom, zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje, zbog neprijatelja koji mi se osvećuje. Sve nas je to snašlo, ali nismo te zaboravili, ni tvoj savez prekršili. Nisu nam se srca od tebe okrenula, niti smo s tvoga puta skrenuli, a ti si nas u zemlji šakala slomio, i smrtnom tamom nas prekrio. Da smo ime svog Boga zaboravili ili se tuđem bogu molili, Bog bi to otkrio jer zna naše najdublje tajne. Zbog tebe nas neprestano ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje. Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru? Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti. Zašto se skrivaš od nas? Zašto zaboravljaš našu patnju i jad? Duše nam tonu u prašinu, ležimo potrbuške na zemlji. Ustani, u pomoć nam dođi! Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Psalmi 44:1-26 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Ušima smo svojim čuli, Bože, očevi su nam naši pričali, kakvo si djelo učinio u danima njihovim, u vremenima davnim. Kako si rukom svojom protjerao pogane, a njih posadio; kako si narode stisnuo i protjerao ih. Jer nisu mačem svojim dobili u posjed zemlju, niti su ih spasile vlastite ruke njihove, nego desnica tvoja i mišica tvoja i svjetlo lica tvoga; jer si imao naklonost prema njima. Ti si Kralj moj, Bože; zapovjedi izbavljenja Jakovu! Po tebi ćemo potisnuti neprijatelje svoje, po imenu tvojem zgazit ćemo one koji se protiv nas dižu. Jer ja se neću u luk svoj pouzdati, niti će me mač moj spasiti; nego si nas ti od neprijatelja naših spasio i posramio si one koji su nas mrzili. U Bogu se ponosimo povazdan, i slavimo ime tvoje zauvijek. Sela. Ali ti si nas odbacio i posramio nas, i više ne izlaziš s vojskama našim. Ti nam činiš da uzmičemo od neprijatelja, i koji nas mrze pljačkaju nas za sebe. Dao si nas kao ovce za hranu, i raspršio si nas među poganima. Prodaješ narod svoj za ništa, a bogatstvo svoje ne povećavaš cijenom njihovom. Učinio si nas ruglom bližnjima našim, na prezir i podsmijeh onima što su oko nas. Učinio si nas uzrečicom među poganima, mahanjem glave među ljudima. Sramota je moja neprestano preda mnom, i prekrio me stid lica moga zbog glasa onoga koji pogrđuje i huli, zbog neprijatelja i osvetnika. Sve ovo na nas dolazi; ipak tebe nismo zaboravili, niti smo lažno postupali u savezu tvome. Srce se naše nije okrenulo, niti su koraci naši skrenuli s puta tvoga; mada si nas bolno slomio na mjestu zmajeva i prekrio nas sjenom smrti. Ako smo zaboravili ime Boga svojega ili smo pružali ruke svoje k tuđem bogu, ne bi li to Bog istražio? Jer on poznaje tajne srca. Da, zbog tebe smo ubijani povazdan; prebrojeni smo kao ovce za klanje. Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Ustani, ne odbaci nas zauvijek! Zašto skrivaš lice svoje, i zaboravljaš tjeskobu našu i potištenost našu? Jer duša se naša do prašine pognula, trbuh se naš uza zemlju prilijepio. Ustani, dođi nam u pomoć, otkupi nas radi milosrđa svojega!