Marko 9:1-29

Podijeli

Marko 9:1-29 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.« Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. Njegova je odjeća postala sjajna — zasljepljujuće bijela — tako bijela da je ni jedan bjelilac na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom. Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona — jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili. Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!« Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima. Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?« Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.« Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave. Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?« Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.« Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!« Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta. Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva. Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!« Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.« Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!« Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?« A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom.«

Marko 9:1-29 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I govorio im je: “Uistinu vam kažem da ima nekih ovdje nazočnih koji neće okusiti smrt dok ne vide da kraljevstvo Božje dolazi sa snagom.” A nakon šest dana Isus je uzeo sa sobom Petra, Jakova i Ivana pa ih je same odveo na visoku goru, u osamu. I preobrazio se pred njima. I njegova je odjeća postala sjajna, jako bijela, poput snijega, kakvu nijedan bjelilac na zemlji ne može izbijeliti. I pojavili su im se Ilija s Mojsijem, te su razgovarali s Isusom. A Petar je progovorio te rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi i jedan Mojsiju i jedan Iliji.” Jer nije znao što reći, jer su bili jako prestrašeni. Tada se pojavio oblak koji ih je zasjenio: i glas je došao iz oblaka, govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!” I odjednom, kad su pogledali naokolo, nisu više vidjeli nikoga sa sobom nego samo Isusa. A kad su silazili s gore, naložio im je da nikome ne govore što su vidjeli, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih. I zadržali su tu riječ među sobom, pitajući jedan drugoga što bi trebalo značiti “uskrsnuti od mrtvih”. Onda su ga upitali govoreći: “Zašto pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?” A on im je odgovorivši rekao: “Ilija uistinu dolazi prvi i sve će obnoviti; i isto tako je zapisano o Sinu čovječjem da mora mnogo pretrpjeti i biti prezren. Ali kažem vam da je Ilija doista došao i učinili su s njime što god su poželjeli, kao što je zapisano o njemu.” A kad je došao k svojim učenicima ugledao je oko njih veliko mnoštvo i pismoznance kako se s njima prepiru. I čim su ga svi oni ljudi opazili, jako su se zadivili te su potrčali pozdraviti ga. A on je upitao pismoznance: “Što se to prepirete s njima?” A jedan iz mnoštva mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha; i gdje god ga uhvati, razdire ga, a on se pjeni i škripi svojim zubima i sahne. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, i nisu mogli. On mu je odgovorio rekavši: “O, naraštaju nevjerni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite ga k meni!” Zatim su ga doveli k njemu. I čim ga je ugledao, duh ga je odmah počeo trzati, i dječak je pao na zemlju, valjao se i pjenio. Nato je Isus upitao njegovog oca: “Koliko je vremena prošlo otkad mu se to događa?” A on je odgovorio: “Od djetinjstva! I često ga baca u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako nešto možeš učiniti, imaj samilosti prema nama i pomozi nam!” Isus mu je rekao: “Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje!” A dječakov je otac odmah povikao, i sa suzama rekao: “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!” Kad je Isus vidio da su se ljudi strčali, ukorio je nečistog duha govoreći mu: “Duše, nijemi i gluhi, ja ti naređujem, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!” I duh je povikao te ga jako zatresao i izašao; a dječak je bio kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. Ali ga je Isus uzeo za ruku, podigao ga i on je ustao. A kad je ušao u kuću, njegovi su ga učenici nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?” A on im je odgovorio: “Ova vrsta ne može izaći ni na koji način, osim pomoću molitve i posta!”

Marko 9:1-29 Knjiga O Kristu (KOK)

Nadalje reče: “Zaista vam kažem, neki među vama koji ste ovdje neće umrijeti prije nego što vide Božje kraljevstvo kako dolazi sa silom!” Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana visoko u goru, u osamu. Tu se pred njima preobrazi. Haljine mu postanu tako blještavo bijele kako ih ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji. Tada se pojave Ilija i Mojsije te počnu razgovarati s Isusom. “Učitelju, dobro je što smo ovdje!” reče mu Petar. “Napravit ćemo tu tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.” Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili. Dok je to još govorio, prekrije ih oblak, a iz njega se začuje glas: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!” Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima. Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. Zadržali su to za sebe, ali su o tome razgovarali i pitali se na što je mislio kad je rekao da će “ustati od mrtvih”. Upitaju ga: “Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?” “Nesumnjivo najprije mora doći Ilija”, reče on, “da sve opet stavi na svoje mjesto. Kako onda u Svetomu pismu piše da će Sin Čovječji mnogo trpjeti te da će biti prezren? Ali vam kažem da je Ilija već došao i su s njim postupili kako im se prohtjelo, baš kao je u Pismu i pretkazano.” Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru. Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi. “Oko čega se prepirete?” upita ih. Neki čovjek iz mnoštva mu reče: “Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.” “O nevjerni rode!” reče Isus učenicima. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. “Otkad mu je tako?” upita Isus oca. “Još odmalena”, odgovori. “Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!” “Ako mogu?” zapita ga Isus. “Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac smjesta poviče: “Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!” Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: “Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!” Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: “Mrtav je!” Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge. Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: “Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?” Isus im reče: “Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.”