Marko 6:30-56
Marko 6:30-56 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti. Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati. Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.« On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni. Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.« Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. Svi su jeli i nasitili se. Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli. Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio. Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači. Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.
Marko 6:30-56 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali. A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti. I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo. A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega. A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu. A kad je već bio kasni sat, prišli su mu učenici i rekli: “Pusto je mjesto i već je kasni sat. Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.” On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upitali: “Da idemo kupiti kruha za dvjesto dinara i damo im jesti?” A on im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.” Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu. I posjedali su u redove po sto i po pedeset. A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima. I svi su jeli i nasitili se. I nakupili su dvanaest punih košara ulomaka; a tako i od riba. A onih što su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća muškaraca. I odmah je primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod. I pošto ih je raspustio, otišao je na goru moliti. A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sâm na kopnu. I vidio ih je kako se muče veslajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići, a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati; jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!” Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili; jer nisu razmotrili čudo s kruhovima, nego su im srca bila otvrdnuta. A kad su prešli na drugu stranu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu. I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali, te su pretrčali sav onaj kraj i počeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on. I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba njegove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.
Marko 6:30-56 Knjiga O Kristu (KOK)
Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali. Isus im predloži: “Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.” Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti. Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu. No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih. Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao. Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: “Pust je ovo kraj a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo!” “Vi ih nahranite!” odgovori im Isus. “Čime?” upitaju. “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo da se kupi hrana za toliko mnoštvo!” “Pogledajte koliko hrane imate”, reče im. Vrate se i kažu da imaju pet kruhova i dvije ribe. Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi. Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi. Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe. Svi su jeli dok se nisu nasitili i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba. A nahranilo se pet tisuća muškaraca. Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli. Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu. Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići, ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast. Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!” Tada su ušli u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli. Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali. Preplove jezero i pristanu u Genezaretu te privežu lađu i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima. I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine—i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.
