Levitski zakon 7:1-38
Levitski zakon 7:1-38 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
»Ovo je zakon za žrtvu naknadnicu koja je presveta: Svećenik će zaklati žrtvu naknadnicu na istome mjestu gdje i žrtvu paljenicu, a njezinom će krvlju poškropiti žrtvenik sa svih strana. Prinijet će sav loj: ulojeni rep, loj iz utrobe, oba bubrega s lojem na slabinama i privjesak jetre, koji treba izvaditi zajedno s bubrezima. Svećenik će to spaliti na žrtveniku, da se podigne dim, kao prinos koji se daruje BOGU vatrom. Žrtva je to naknadnica. Smije je jesti svako muško iz svećeničke obitelji, ali samo na svetome mjestu jer je presveta. Isti zakon vrijedi za žrtvu očišćenja i za žrtvu naknadnicu. Obje pripadaju svećeniku koji njima vrši obred očišćenja. Svećenik, koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu, može za sebe zadržati kožu. Svaka žitna žrtva, bilo da je pripremljena u peći, loncu ili tavi, pripada svećeniku koji je prinosi, a svaka žitna žrtva zamiješana s uljem, ili suha, pripada svim Aronovim sinovima i mora se jednako podijeliti.« »Ovo je zakon za žrtvu slavljenicu kad je netko prinosi BOGU: Ako prinosiš žrtvu iz zahvalnosti, s njom prinesi i beskvasne pogače zamiješane s uljem, beskvasne lepinje namazane uljem i pogače od pšenične krupice zamiješane s uljem. S takvom žrtvom zahvalnicom još prinesi i kruh umiješan s kvascem. Prinesi po jedan kruh od svake navedene vrste kao dar BOGU, a to će pripasti svećeniku koji škropi žrtvenik krvlju žrtve slavljenice. Meso žrtve slavljenice, koju si prinio iz zahvalnosti, neka se pojede istog dana kad je prinesena. Ništa ne ostavljaj do jutra. No, ako prinosiš žrtvu zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, neka se jede onog dana kad je prinesena, a ako nešto preostane, smije se jesti i sljedeći dan. Ako i treći dan preostane mesa od žrtve, ono se mora spaliti. Ako se meso žrtve slavljenice jede i trećeg dana, neće biti prihvaćena i neće se računati onome tko ju je prinio. Ta će žrtva biti odvratna i tko je jede, snosit će krivnju.« »Meso koje dotakne bilo što nečisto ne smije se jesti, nego se mora spaliti. Ostalo meso smiju jesti svi koji su čisti. No, ako netko jede meso BOŽJE žrtve slavljenice dok je nečist, neka se odstrani iz svog naroda. Ako netko dotakne nešto nečisto — ljudsku nečistoću, ili nečistu životinju, ili bilo što nečisto i odvratno — pa jede meso BOŽJE žrtve slavljenice, taj neka se odstrani iz svog naroda.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Ne smijete jesti loj, ni od goveda, ni ovce ni koze. Kad životinja ugine, ili je rastrgaju divlje životinje, njezin loj smijete koristiti u druge svrhe, ali ga ne smijete jesti. Ako netko pojede loj žrtvene životinje, koja se BOGU prinosi vatrom, neka se odstrani iz svog naroda. Ne smijete jesti krv, ni ptičju ni životinjsku, bez obzira na to gdje živjeli. Ako netko pojede krv, neka se odstrani iz svog naroda.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: Kad BOGU želiš prinijeti žrtvu slavljenicu, sam donesi svoj žrtveni prinos BOGU. Vlastitim rukama donesi žrtvu koja se BOGU daruje vatrom. Donesi svećeniku loj zajedno s prsima, a on će podići prsa uvis pred BOGOM kao žrtvu prikaznicu. Svećenik će spaliti loj na žrtveniku, da se podigne dim, a prsa će pripasti Aronu i njegovim sinovima. Daruj svećeniku kao prinos i desni but žrtve slavljenice. Svećenik, koji prinese krv i loj žrtve slavljenice, dobit će desni but kao svoj dio. Od žrtava slavljenica, koje Izraelci prinose, uzimam prsa žrtve prikaznice i darovani but te ih dajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To će uvijek biti njihov udio od izraelskih žrtava slavljenica.« Taj dio žrtava, koje se BOGU daruju vatrom, dodijeljen je Aronu i njegovim sinovima na dan kad su postavljeni da služe BOGU kao svećenici. Na dan kad su pomazani za službu BOG je zapovjedio Izraelcima da im to daju kao njihov redovan udio iz naraštaja u naraštaj. Zakon je to za žrtvu paljenicu, žitnu žrtvu, žrtvu očišćenja, žrtvu naknadnicu, žrtvu za postavljanje svećenika i žrtvu slavljenicu. Te je zakone BOG dao Mojsiju na Sinajskoj planini onog dana kad je zapovjedio Izraelcima da prinose svoje žrtve BOGU u Sinajskoj pustinji.
Levitski zakon 7:1-38 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Isto tako ovo je zakon o žrtvi za prijestup; ona je najsvetija. Na mjestu gdje se zakolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva za prijestup; a njenom krvlju neka poškropi unaokolo po žrtveniku. Onda neka prinese sve salo od nje: tusti rep i salo što pokriva iznutrice, i oba bubrega, i salo što je na njima, ono što je na slabinama; i resicu na jetri neka je izvadi s bubrezima. I neka ih svećenik spali na žrtveniku za ognjenu žrtvu GOSPODU; to je žrtva za prijestup. Svaki muški među svećenicima neka od nje jede. Neka se jede u Svetom predjelu; ona je najsvetija. Kakva je žrtva za grijeh, takva je i žrtva za prijestup; jedan je zakon za njih: neka je ima svećenik koji obavlja pomirenje. I svećenik koji prinosi nečiju žrtvu paljenicu, neka baš taj svećenik ima za sebe kožu od žrtve paljenice koju je prinio. Tako i svaka jestiva žrtva što je ispečena u peći i svaka što je zgotovljena u kotliću i u tavi, neka bude svećeniku koji je prinosi. A svaka jestiva žrtva, zamiješana s uljem, i ona suha, neka bude svim Aronovim sinovima, koliko jednomu tako i drugomu. A ovo je zakon o žrtvi za žrtve pomirnice što će se prinositi GOSPODU. Ako je netko prinosi za zahvalu, neka tada sa žrtvom zahvalnicom prinese beskvasne pogače zamiješane s uljem, i beskvasne oblatne namazane uljem, i pogače od finog brašna zamiješane s uljem, pečene. Osim pogača, neka za svoj prinos prinese ukvasan kruh zajedno sa žrtvom zahvalnicom od svojih žrtava pomirnica. I od toga neka prinese po jednu od svakog prinošenja za žrtvu podizanicu GOSPODU, i neka to bude svećeniku koji bude škropio krvlju od žrtava pomirnica. A meso od žrtve od njegovih žrtava pomirnica za zahvalu, neka se pojede istoga dana kad je prinesena; neka se ništa od toga ne ostavlja do jutra. Ako li žrtva od njegova prinosa bude zavjet ili dragovoljan prinos, taj neka se jede onoga dana kad prinosi svoju žrtvu; a što ostane od nje, neka se jede sutradan. A meso što preostane od te žrtve, trećega dana neka se ognjem spali. Ako li netko meso žrtve od svojih žrtava pomirnica jede treći dan, ona neće biti prihvaćena niti će biti uračunata onomu koji je prinosi; bit će gnjusoba, i onaj koji od toga jede, neka snosi svoju nepravdu. I meso koje se dotakne čega nečista, neka se ne jede; neka se ognjem spali. A ostalo meso, svi koji budu čisti neka jedu to meso. Ali osoba koja jede meso žrtve od žrtava pomirnica, što pripada GOSPODU, a nečista je, takva osoba neka se istrijebi iz naroda svoga. Osim toga, osoba koja se dotakne nečega nečistoga, kao ljudske nečisti ili neke nečiste životinje ili bilo čega odvratne nečistoće, pa jede meso žrtve od žrtava pomirnica, što pripada GOSPODU, baš ta osoba neka se istrijebi iz naroda svoga!” Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Reci sinovima Izraelovima govoreći: Ne jedite nikakva sala od vola ili od ovce ili od koze. A salo od životinje koja sama ugine i salo od one koju zvijeri rastrgnu, može se upotrijebiti za bilo kakvu upotrebu, ali ga nipošto ne jedite. Jer svaki koji jede salo od životinje koje ljudi prinose kao žrtvu ognjenu GOSPODU, baš ta osoba koja to jede neka se istrijebi iz naroda svoga. Osim toga, ne jedite nikakve krvi bilo od ptica ili životinja, u nijednom od prebivališta svojih. Svaka osoba koja bi jela bilo kakvu krv, baš ta osoba neka se istrijebi iz naroda svoga.” Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Reci sinovima Izraelovima govoreći: Tko prinosi GOSPODU žrtvu od svojih žrtava pomirnica, taj neka prinosi svoje prinošenje GOSPODU od žrtve svojih žrtava pomirnica. Neka svojim vlastitim rukama donese GOSPODU žrtve ognjene; neka donese salo s grudima kao žrtvu mahalicu, da bi grudima mahao pred GOSPODOM. Onda neka svećenik spali salo na žrtveniku, a grudi neka budu Aronu i sinovima njegovim. I desnu plećku od svojih žrtava pomirnica dajte svećeniku za žrtvu, žrtvu podizanicu. Onomu među sinovima Aronovim, koji prinosi krv i salo od žrtava pomirnica, neka bude desna plećka kao njegov dio. Jer grudi za mahanje i plećku za podizanje uzeo sam od sinova Izraelovih sa žrtava, od njihovih žrtava pomirnica i dao sam ih svećeniku Aronu i sinovima njegovim, po vječnoj odredbi među sinovima Izraelovim. Ovo je obrok pomazanja Aronova i pomazanja sinova njegovih od ognjenih žrtava GOSPODU od dana kad ih je uveo da bi posluživali GOSPODU u svećeničkoj službi, koju je GOSPOD zapovjedio da im je sinovi Izraelovi daju na dan kad ih je pomazao; po vječnoj odredbi kroz sve njihove naraštaje. Ovo je zakon za žrtvu paljenicu, za jestivu žrtvu, i žrtvu za grijeh, i žrtvu za prijestup, i za posvećenje, i za prinos žrtava pomirnica. Što je GOSPOD zapovjedio Mojsiju na gori Sinaj na dan kad je zapovjedio sinovima Izraelovima da prinesu svoje prinošenje GOSPODU u Sinajskoj pustinji.”