Levitski zakon 6:1-30
Levitski zakon 6:1-30 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
BOG je rekao Mojsiju da kaže narodu: »Ako učiniš nešto od sljedećega, kriv si za grijeh protiv BOGA: ako prevariš svog bližnjega u nečemu što ti je povjerio na čuvanje ili ostavio kod tebe; ako mu nešto ukradeš; ako iznudiš nešto od njega; ako nađeš nešto izgubljeno pa slažeš o tome; ako se lažno zakuneš u vezi bilo kakvoga grijeha. Kad tako sagriješiš i spoznaš svoju krivnju, moraš to ispraviti. Vrati što si ukrao ili stekao prijevarom, ili što ti je povjereno na čuvanje, ili ono izgubljeno što si našao, ili ono za što si se lažno zakleo. Nadoknadi puni iznos i još dodaj petinu iznosa pa sve plati vlasniku onog dana kad spoznaš svoju krivnju. Kao žrtvu naknadnicu, donesi svećeniku ovna bez tjelesne mane ili odgovarajuću vrijednost u srebrnjacima. Svećenik će za tebe izvršiti obred očišćenja pred BOGOM. Što god da si od navedenoga učinio i navukao na sebe krivnju, bit će ti oprošteno.« BOG je rekao Mojsiju: »Zapovjedi Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu. Žrtva paljenica mora ostati na žrtveniku cijelu noć do jutra i vatra u žrtveniku mora neprestano gorjeti. Svećenik će odjenuti svoje laneno donje rublje i lanenu odjeću. Zatim će ukloniti pepeo, koji je nastao sagorijevanjem žrtve paljenice, i odložiti ga pokraj žrtvenika. Nakon toga, svući će svećeničku odjeću i odjenuti normalnu odjeću pa odnijeti pepeo na posebno mjesto izvan tabora. Vatra na žrtveniku mora neprestano gorjeti — nikad je ne gasi. Svećenik će svakog jutra dodati drva na vatru, postaviti žrtvu paljenicu na drva i spaliti loj žrtava slavljenica da se podigne dim. Neka vatra trajno gori na žrtveniku — nikad je ne gasi.« »Ovo je zakon za žitni prinos: Aronovi će sinovi donositi prinos pred BOGA, ispred žrtvenika. Svećenik će zagrabiti šaku žitne krupice i ulja od žitnog prinosa, te sav tamjan koji je na prinosu, što predstavlja čitavu žrtvu, pa će to spaliti na žrtveniku da se podigne dim kao ugodan miris BOGU. Od ostatka prinosa Aron i njegovi sinovi napravit će kruh bez kvasca. Moraju ga pojesti na svetome mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. Ostatak žitnog prinosa ne smije se peći s kvascem. To je presveto, kao i žrtva očišćenja i naknadnica. Jer, dao sam im dio prinosa što se donose k meni i smije ga jesti svaki Aronov muški potomak iz naraštaja u naraštaj kao svoj redovan dio prinosa BOGU. Tko god dotakne takve prinose, bit će posvećen.« BOG je još rekao Mojsiju: »Aron i njegovi sinovi moraju donijeti ovaj prinos na dan Aronovog pomazanja: kilogram žitne krupice kao redovan žitni prinos — pola ujutro, a pola uvečer. Neka se dobro izmiješa i pripremi s uljem, na tavi. Kad se ispeče, neka se razlomi na komade i prinese kao žitni prinos na ugodan miris BOGU. Na isti način prinos neka priprema Aronov sin koji će ga naslijediti kao pomazani svećenik. Ovo je BOŽJA trajna uredba. Neka se prinos u potpunosti spali da se podigne dim. Svaki žitni prinos za svećenika mora se sasvim spaliti — ne smije se jesti.« BOG je rekao Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon za žrtvu očišćenja. Žrtvu očišćenja zakolji pred BOGOM, na istome mjestu gdje i žrtvu paljenicu. Ona je presveta. Svećenik, koji prinosi žrtvu očišćenja, neka je i jede. Mora je jesti na svetome mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. Tko god dotakne njezino meso, bit će posvećen. Ako njezina krv poprska nečiju odjeću, moraš je oprati na svetome mjestu. Ako je meso kuhano u glinenoj posudi, razbij tu posudu. Ako je meso kuhano u brončanoj posudi, oribaj je i isperi vodom. Žrtvu očišćenja smije jesti svako muško iz svećeničke obitelji. Ona je presveta. No, ako je krv žrtve očišćenja unesena u Šator sastanka da bi se Svetište očistilo, u tom se slučaju žrtva ne smije jesti, nego se mora spaliti.«
Levitski zakon 6:1-30 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Kad osoba sagriješi i počini prijestup protiv GOSPODA, lažući svoga bližnjega u onom što mu je bilo predano na čuvanje, ili u suvlasništvu, ili u onom što je silom oduzeto; ili je zaveo svoga bližnjega, ili je našao ono što je bilo izgubljeno pa laže u vezi s tim i kune se lažno; u bilo čemu od svega onoga što čovjek učini, griješeći u tome, tada će biti, pošto je sagriješio i kriv je, neka vrati ono što je silom oduzeo, ili ono što je prijevarom pribavio, ili ono što mu je bilo predano na čuvanje, ili ono izgubljeno što je našao, ili sve ono za što se krivo zakleo; neka to vrati u cijelosti i još pridoda tome petinu; i neka to preda onome kome pripada u dan njegove žrtve za prijestup. Zatim neka k svećeniku donese GOSPODU svoju žrtvu za prijestup, ovna bez mane iz svog stada, zajedno s tvojom procjenom žrtve za prijestup, a svećenik neka obavi pomirenje za njega pred GOSPODOM, i bit će mu oprošten bilo kakav prijestup od svega što je učinio.” Tada je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Zapovjedi Aronu i sinovima njegovim govoreći: Ovo je zakon o žrtvi paljenici: to je žrtva paljenica zato što gori na žrtveniku svu noć do jutra; oganj žrtvenika neka gori na njemu. Onda neka svećenik odjene svoju lanenu odjeću i na svoje tijelo navuče lanene hlače; i neka uzme pepeo od ognja koji je spalio žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. Neka zatim svuče svoju odjeću i obuče drugu odjeću, i neka odnese pepeo izvan tabora na čisto mjesto. A oganj na žrtveniku neka gori na njemu; neka se ne gasi. I neka svećenik svako jutro naloži drva i položi na njega žrtvu paljenicu po redu, te spali na njemu salo od žrtava pomirnica. Oganj neka uvijek gori na žrtveniku; neka se nikad ne gasi. A ovo je zakon o jestivoj žrtvi: Neka je sinovi Aronovi prinose pred GOSPODOM, ispred žrtvenika. Onda neka netko od njih zagrabi pregršt brašna od jestive žrtve i ulja njezina, i sav tamjan što je na jestivoj žrtvi, i to neka spali na žrtveniku za miomiris, i to spomen njegov GOSPODU. A ostatak od toga neka pojedu Aron i njegovi sinovi; neka jedu s beskvasnim kruhom u Svetom predjelu, u dvorištu Šatora sastanka neka to jedu. Neka se ne peče s kvascem. To sam im dao kao njihov obrok od mojih ognjenih žrtava; to je najsvetije, kao i žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup. Svi muški od sinova Aronovih neka to jedu. To će biti vječna odredba u svim vašim naraštajima glede GOSPODNJIH ognjenih žrtava. Svaki koji ih se dotakne, bit će svet.” Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Ovo je prinos koji će Aron i sinovi njegovi prinijeti GOSPODU na dan kad se netko od njih pomaže: desetinu efe finog brašna za trajnu jestivu žrtvu, polovinu od toga ujutro, a polovinu od toga uvečer. Neka bude zgotovljena u tavi s uljem; donesi je kad bude ispečena, i pečene komade jestive žrtve prinesi za miomiris GOSPODU. I neka to prinosi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan umjesto njega. To je vječna odredba za GOSPODA; neka se sasvim spali. Jer svaka svećenikova jestiva žrtva neka bude sasvim spaljena; neka se ne jede.” Zatim je GOSPOD rekao Mojsiju govoreći: “Reci Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh: na mjestu gdje se pred GOSPODOM zakolje žrtva paljenica, neka se zakolje i žrtva za grijeh; ona je najsvetija. Svećenik koji je prinosi za grijeh, neka je jede; neka se jede u Svetom predjelu, u dvorištu Šatora sastanka. Sve što se dotakne njezina mesa, bit će sveto; ako li se njenom krvlju poškropi po bilo kojoj odjeći, neka se ono što je poškropljeno ispere u Svetom predjelu. A zemljana posuda u kojoj se kuha neka se razbije; ako je bilo kuhano u mjedenoj posudi, neka se istrlja i ispere u vodi. Svi muški među svećenicima neka od toga jedu; to je najsvetije. I nijedna žrtva za grijeh od koje je nešto krvi doneseno u Šator sastanka radi pomirenja u Svetom predjelu, neka se ne jede; neka se u ognju spali.”