Job 9:1-20 - Compare All Versions

Podijeli

Tada je Job odvratio: »Da, znam da je tako. Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom? Kada bih htio raspravljati s Bogom, ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću. On je svemudar i svemoćan. Tko mu se uspio oduprijeti? On pomiče planine, a da one to ne znaju, pa ih prevrće u svom gnjevu. On pokreće zemlju s mjesta i trese njezine temelje. On može reći suncu da ne izađe, on može zaključati zvijezde. On jedini stvorio je nebesa i gazi po morskim valovima. On je stvorio Medvjeda i Oriona, Vlašiće i južna zviježđa. Da, on čini nezamisliva čuda, čudesna djela koja se ne mogu izbrojati. On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim; tik je uz mene, ali ja ga ne opažam. Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti? Tko ga smije pitati što radi? Bog ne suspreže svoj gnjev, čak su mu se i Rahabovi sluge poklonili. Kako onda ja da mu odgovorim? Kako da nađem riječi protiv njega? Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti. Svog suca mogao bih samo moliti za milost. Da se odazove na moj sudski poziv, ne vjerujem da bi me saslušao. Jer, on me u vihoru satire, i bez razloga mi umnožava rane. Ne dâ mi da dođem do daha, nego me tugom preplavljuje. Ako se mjeri snaga — on je najsilniji. Ako se mjeri pravda — tko ga može pozvati na sud? Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje; iako sam nevin, dokazuje me krivim.

Nato je Job progovorio i rekao: “Znam da je to sigurno istina: no kako da čovjek bude pravedan pred Bogom? Ako bi se netko nadmetao s njim, odgovoriti mu ne bi mogao ni jednom od tisuću. On je mudar u srcu i snagom moćan; tko se osilio protiv njega i uspio? On gore premješta, a one to ni ne znaju; on ih u srdžbi svojoj preokreće, on potresa zemlju iz mjesta njezina, i stupovi njezini podrhtavaju. On zapovijeda suncu i ono se ne uzdiže; i zvijezde pečati. On sâm nebesa je razapeo i po valovima morskim korača. On je načinio Medvjede i Oriona i Vlašiće i odaje na jugu. On čini silna djela, neistraživa, da, i čudesa koja broja nemaju. Evo, ide pored mene, a ja ga ne vidim; i prolazi, no ja ga ne opažam. Gle, uzima, tko ga može spriječiti? Tko li će mu reći: ‘Što radiš?’ Ako li Bog ne bi ustegnuo srdžbu svoju, pod njim se saginju oholi pomoćnici. Kako onda da mu odgovorim, i da ja izaberem riječi da se raspravljam s njim ? Njemu, premda bih i pravedan bio, još mu ne bih odgovorio, nego bih molbe uputio sucu svome. Ako bih ga zazvao i on bi mi odgovorio, još ne bih vjerovao da je on glas moj čuo. Jer me olujom lomi i bez razloga umnožava rane moje. Ne dopušta mi ni da dah svoj uzimam, nego me puni gorčinom. Ako govorim o snazi, evo, on je jak; ako li o prosudbi, tko će mi odrediti vrijeme za zastupanje? Kada bih se opravdavao, moja usta bi me osudila; ako li kažem: ‘Ja sam besprijekoran’, dokazala bi da sam i izopačen.