Job 24:1-25
Job 24:1-25 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda? Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje? Nepošteni pomiču međe i otimaju zemlju. Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake. Odvode magarca koji pripada siročadi i udovici uzimaju vola kao zalog. Bijednika silom odguruju sa staze, od njih se skriva sva sirotinja zemlje. Poput divljih magaraca u pustinji, sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju. Zrnje sakupljaju po tuđim njivama i ostatke po vinogradima opakih. Noć provode goli jer nemaju odjeće, niti čime bi se pokrili na hladnoći. Pokisli od planinskog pljuska, stišću se uz stijene jer nemaju zaklona. Zli otimaju dijete s grudi udovice, sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog. Sirotinja ide gola jer nema odjeće, nosi snopove žita, a gladna ostaje. Tiješte ulje maslina za zlikovce, gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju. Iz grada dopire jecanje ljudi i ranjenici zapomažu, a Bog se na sve to oglušuje. Ima ih koji se bune protiv svjetlosti, koji ne poznaju njene putove, niti se njenih drže staza. Ubojica ustaje pred zoru da ubije siromaha i bijednika, a noću ide u krađu. Preljubnik čeka na sumrak, misli da ga nitko neće vidjeti, a potom i lice zaklanja. Po mraku provaljuju u kuće, a danju se pažljivo skrivaju jer žele izbjeći svjetlo. Najdublja tama njihovo je jutro, prijatelji su užasima tame. Ti kažeš: »Oni su tek pjena na površini vode. Njihova je zemlja prokleta pa nitko ne ide u njihove vinograde. Kao što žega i suša tope snijeg, tako i smrt odnosi grešnike. Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila, a crv se njima sladi. Zlih se više nitko ne sjeća, skršeni su kao drvo. Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite, a udovicama ne čine dobro. Ali Bog svojom snagom uklanja moćne — ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan. Mogu se uljuljkati u sigurnost, ali Bog motri njihove putove. Nakratko uspijevaju, a onda nestanu, padaju kao cvijeće koje vene, odsječeni su kao klasje.« Ako nije tako, tko će dokazati da lažem? Tko može opovrgnuti moje riječi?
Job 24:1-25 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zašto, pošto vremena nisu skrivena od Svesilnoga, oni koji ga poznaju ne gledaju dane njegove? Neki pomiču međaše, otimaju stada i napasaju ga. Siročadi odvode magarca, udovici u zalog vola uzimaju. Potrebite skreću s puta, siromasi zemaljski zajedno se skrivaju. Gle, kao magarci divlji u pustinji odlaze na svoj posao, rano se dižu zbog plijena: pustinja hranu donosi i njima i djeci njihovoj. Žanju svatko žito svoje u polju, i sakupljaju se na berbi opakoga. Golog navode da noći bez odjeće, nemaju ni pokrivača na hladnoći. Oni su pokisli od pljuska na gorama i stijenu prigrljuju u želji za skloništem. Otkidaju siroče od grudi i uzimaju zalog siromahu. Navode ga da ide gol, bez odjeće, a od gladnih snoplje odnose. Oni ulje proizvode među zidovima svojim i gaze u tijescima svojim, no žeđaju. Uzdišu ljudi iz grada, i duše ranjenih vape. Ipak Bog na njih ne polaže ludost. Oni su od onih koji se bune protiv svjetlosti; oni ne poznaju puteve njezine ni ne ostaju na stazama njezinim. Ubojica ustaje za svjetla; ubija siromaha i potrebita, a u noći je poput lopova. Također i oko preljubnika čeka sumrak govoreći: ‘Ničije oko me vidjeti neće’; i maskira lice svoje. U tami kuće prokopavaju, za dana ih za sebe označavaju, za svjetlost ne znaju. Jer im je jutro kao sjena smrti: ako ih netko prepozna, u strahu su od sjene smrti. On je brz kao vode, proklet je njihov dio na zemlji; ne gledaju na put vinogradā. Suša i vrućina proždiru snježne vode, isto tako grob proždire one koji su sagriješili. Utroba će ga zaboraviti, crv će se slatko nahraniti njime: više ga se neće sjećati, i opakost će biti slomljena poput stabla. Zlostavlja nerotkinju koja ne rađa, a udovici ne čini dobra. I moćnike vuče snagom svojom, ustaje te nitko nije siguran za svoj život. Premda mu je dano da bude siguran, on zbog toga miruje; ipak su oči njegove nad putevima njihovim. Uzdignu se za kratko, no odlaze i poniru; odlaze s puta kao i svi drugi, i posječeni su kao vrhovi klasja.” I ako sada nije tako, tko će me lažljivcem nazvati i besjedu moju bezvrijednom prozvati?”