Suci 11:1-40

Podijeli

Suci 11:1-40 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead. Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha. Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.« Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga. Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom. Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob. Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.« A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?« Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.« Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?« »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.« Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi. Potom je Jeftah preko glasnika poručio amonskom kralju: »Što imaš protiv nas da ideš u rat s mojom zemljom?« Amonski je kralj poručio Jeftahu preko glasnika: »Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, oteli su moju zemlju, područje od rijeke Arnon do rijeke Jabok, pa sve do rijeke Jordan. Tražim da mi sad to mirno vratiš.« Jeftah je tada ponovo poslao glasnike kralju Amonaca. Poručio je: »Ovako kaže Jeftah: ‘Izrael nije oteo zemlju Moapcima i Amoncima. Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, prešli su pustinju i Crveno more te stigli u Kadeš. Poslali su glasnike kralju Edoma. Molili su ga da im dopusti prolaz kroz njegovu zemlju, ali on im to nije dopustio. Zatim su poslali glasnike kralju Moaba, ali ni on ih nije htio propustiti. Izraelci su zato ostali u Kadešu. Zatim su putovali kroz pustinju i zaobilazili Edom i Moab. Stigli su na istočnu granicu Moaba i utaborili se na drugoj obali rijeke Arnon. Nisu ulazili na područje Moaba zato što tok rijeke Arnon prolazi granicom. Izraelci su tada poslali glasnike Sihonu, kralju Amorejaca koji je vladao u gradu Hešbonu. Molili su da ih propusti kroz svoju zemlju, na putu do njihove. No Sihon im nije vjerovao i nije ih pustio da prijeđu preko njegovog područja. Okupio je cijelu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i zaratio protiv Izraela. Ali Izraelov je BOG omogućio Izraelcima da poraze Sihona i njegovu vojsku. Oni su tada zaposjeli cijelu zemlju u kojoj su živjeli Amorejci. Zauzeli su cijelo njihovo područje, od rijeke Arnon do rijeke Jabok, te od pustinje do rijeke Jordan. Izraelov je BOG oduzeo tada zemlju Amorejcima i predao je svome narodu Izraelu. Misliš li da je sad ti možeš ponovo zauzeti? Zar ne posjeduješ ono što ti je dao tvoj bog Kemoš? Tako i mi posjedujemo sve ono što nam je dao naš BOG. Zar si ti bolji od Balaka, Siporovog sina, kralja Moaba? Je li se on ikad sporio s Izraelom ili ratovao protiv njega? Već tristo godina Izraelci žive u Hešbonu i okolnim naseljima, Aroeru i okolici, u svim gradovima duž obala rijeke Arnon. Zašto sve to vrijeme niste pokušali vratiti ta područja pod svoju vlast? Izraelci ti nisu učinili ništa nažao, a ti ipak krećeš u rat protiv njih. BOG je jedini pravi sudac. Neka on danas presudi između Izraelaca i Amonaca.’« No amonski je kralj zanemario poruku koju je bio poslao Jeftah. Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce. Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.« Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce. Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.« »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.« »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.

Suci 11:1-40 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A Jiftah Gileadovac bio je silni junak, no on je bio sin neke bludnice; tako je Gilead rodio Jiftaha. Ali je i Gileadova žena njemu rodila sinove, te su sinovi te žene odrasli pa otjerali Jiftaha i rekli mu: “Nećeš dobiti baštinu u domu našega oca jer si ti sin tuđe žene.” Tada je Jiftah pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob. I ondje su se oko Jiftaha skupili ljudi ništarije te su pošli s njim. I dogodilo se, s vremenom da su sinovi Amonovi zaratili protiv Izraela. I bilo je tako, kad su sinovi Amonovi zaratili protiv Izraela, da su starješine gileadske otišle da bi dovele Jiftaha iz zemlje Tob. I oni su rekli Jiftahu: “Dođi i budi nam zapovjednik da bi mogli ratovati protiv sinova Amonovih.” Nato je Jiftah rekao gileadskim starješinama: “Niste li vi mene mrzili i otjerali me iz doma oca moga? Zašto dolazite k meni sad kada ste u nevolji?” Tada su gileadske starješine rekle Jiftahu: “Baš zato smo se sada vratili k tebi da pođeš s nama i zaratiš protiv sinova Amonovih i da budeš poglavar nad svim stanovnicima Gileada.” Nato je Jiftah rekao gileadskim starješinama: “Ako me vi odvedete natrag doma da ratujem protiv sinova Amonovih i GOSPOD ih meni preda, hoću li vam ja biti poglavar?” Tada su starješine gileadske rekle Jiftahu: “GOSPOD neka bude svjedok među nama, ako ne učinimo baš po riječima tvojim!” Zatim je Jiftah otišao sa starješinama gileadskim i narod ga je postavio sebi za poglavara i zapovjednika; a Jiftah je sve svoje riječi izgovorio pred GOSPODOM u Mispi. Tada je Jiftah poslao glasnike kralju sinova Amonovih govoreći: “Što ti imaš sa mnom da si došao protiv mene ratovati u moju zemlju?” A kralj sinova Amonovih je odgovorio Jiftahovim glasnicima: “Zato što je Izrael kad je izlazio iz Egipta zauzeo moju zemlju, od Arnona sve do Jaboka i do Jordana. Stoga mi je sada povrati ta područja miroljubivo!” Ali Jiftah je ponovo poslao glasnike kralju sinova Amonovih i rekao mu: “Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zauzeo zemlju moapsku ni zemlju sinova Amonovih, nego je Izrael, kad je izašao iz Egipta, hodao kroz pustinju do Crvenog mora pa došao u Kadeš. Tada je Izrael poslao glasnike kralju edomskom govoreći: ‘Pusti me, molim te, da prođem kroz tvoju zemlju!’ Ali ga edomski kralj nije poslušao. A isto tako poslali su i moapskom kralju, ali ni on nije htio pristati, te je Izrael ostao u Kadešu. Tada su išli kroz pustinju i zaobišli zemlju edomsku i zemlju moapsku te došli istočno od zemlje moapske te se utaborili s druge strane Arnona, ali nisu ulazili unutar granica Moaba, jer je Arnon bio moapska granica. Zatim je Izrael poslao glasnike Sihonu, kralju amorejskom, kralju Hešbona; i Izrael mu je rekao: ‘Pusti nas da prođemo, molimo te, kroz tvoju zemlju do svojega mjesta.’ Ali Sihon nije povjerovao Izraelu da bi on prošao preko njegova područja, nego je Sihon skupio sav svoj narod te se utaborio u Jahazu i zaratio protiv Izraela. Tada je GOSPOD, Bog Izraelov, predao Sihona i sav njegov narod u ruke Izraelu te ih je on potukao; tako je Izrael zaposjeo svu zemlju Amorejaca, stanovnika te zemlje. I zaposjeli su sva područja Amorejaca, od Arnona sve do Jaboka i od pustinje sve do Jordana. I sada kad je GOSPOD, Bog Izraelov, razvlastio Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi ih htio zaposjesti? Zar ne posjeduješ ono što ti Kemoš, tvoj bog, daje tebi u posjed? Tako i sve one što je GOSPOD, naš Bog, protjerao pred nama, njih mi posjedujemo! A sad jesi li ti u nečemu bolji od Balaka, sina Ziporova, moapskog kralja? Je li se on ikada borio protiv Izraela? Je li on ikada ratovao protiv njega? Dok je Izrael živio u Hešbonu i u njegovim naseljima i u Aroeru i u njegovim naseljima i u svim gradovima što su duž područja Arnona, već tri stotine godina, zašto ih u ono vrijeme niste povratili? Dakle, ja nisam protiv tebe sagriješio nego ti meni činiš krivo ratujući protiv mene. Neka GOSPOD, Sudac, presudi danas između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.” Ali kralj sinova Amonovih nije poslušao riječi što mu ih je poručio Jiftah. Tada je Duh GOSPODNJI sišao na Jiftaha te je on prošao Gileadom i Manašeom, a prošao je i kroz gileadsku Mispu pa je od gileadske Mispe prešao prema sinovima Amonovim. Zatim se Jiftah zavjetom zavjetovao GOSPODU te rekao: “Ako mi uspješno predaš sinove Amonove u ruke, tada će se zbiti, da što god izađe na vrata moje kuće meni u susret kada se budem vraćao u miru od sinova Amonovih, neka zasigurno bude GOSPODNJE i to ću prinijeti za žrtvu paljenicu.” Tako je Jiftah prešao prema sinovima Amonovim da se bori protiv njih. I GOSPOD mu ih je predao u ruke. I potukao ih je od Aroera sve do dolaska u Minit, baš u dvadeset gradova, i sve do ravnica vinogradskih. To je bio jako veliki pokolj. Ovako su sinovi Amonovi bili pokoreni pred sinovima Izraelovim. Zatim je Jiftah došao u Mispu, u svoju kuću, i gle: kći njegova izašla mu je u susret uz defove i ples. A ona mu je bila jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. I dogodilo se, kad ju je ugledao da je razderao svoju odjeću i rekao: “Jao, kćeri moja, jako si me duboko spustila! I ti si od onih koji mi donose nevolju! Jer sam usta svoja pred GOSPODOM otvorio i ne mogu to prekršiti.” Nato mu je ona rekla: “Oče moj, ako si otvorio usta svoja pred GOSPODOM, učini sa mnom onako kako je izašlo iz usta tvojih, budući da je GOSPOD za tebe izvršio osvetu nad tvojim neprijateljima, sinovima Amonovim.” Zatim je rekla ocu svome: “Dopusti da ovo bude učinjeno za mene: pusti me dva mjeseca da ja odem i lutam po gorama i oplakujem svoje djevičanstvo s drugaricama svojim.” A on je rekao: “Idi.” I otpustio ju je na dva mjeseca te je otišla s drugaricama svojim i oplakivala po gorama svoje djevičanstvo. I dogodilo se, po isteku dva mjeseca, da se ona vratila ocu svome i on je izvršio s njom svoj zavjet kojim se zavjetovao. A ona nikada nije upoznala muškarca. Tako je bio jedan običaj u Izraelu da su svake godine kćeri Izraelove odlazile oplakivati kćer Jiftaha Gileadovca, četiri dana u godini.