Izaija 16:1-14
Izaija 16:1-14 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem. Kao ptice koje se razbježe kad su izbačene iz gnijezda, takve će biti Moapke na gazovima rijeke Arnon. Govorit će: »Daj nam savjet! Donesi odluku! Sakrij prognane! Ne odaj bjegunce! Zaštiti nas kao što u podne sjena pretvori dan u noć. Daj prognanima iz Moaba da borave kod tebe. Budi im zaklon od razarača.« Ugnjetavanje će prestati, završit će uništenje. Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje. Tada će se u postojanoj ljubavi učvrstiti kralj Davidove loze; na prijestolju će sjediti u vjernosti sudac koji traži pravdu i žuri se postupiti pošteno. Čuli smo za oholost Moaba, njegovu uobraženost i bahatost. On je vrlo nadmen, ali prazno je njegovo hvalisanje. Zato sad nad Moabom jauču svi Moapci. Slomljeni su i nariču za kolačima od suhoga grožđa iz Kir Hareseta. Venu njive Hešbona, sahne loza u Sibmi. Poganski vladari slomili su najbolje trsove, koji su nekad dosezali sve do Jazera i širili se u pustinju, a izdanci im se pružali sve do mora. Plačem kao što Jazer tuguje nad lozom Sibme. Suzama vas zalijevam, Hešbone i Eleale. Utihnulo je klicanje zbog berbe i žetve. Bog kaže: »Radost i klicanje nestalo je iz voćnjaka. U vinogradima nema ni pjesme ni vriske. Nitko više ne gazi grožđe za vino, jer ja sam okončao klicanje.« Za Moabom mi srce jeca kao lira i duša me boli zbog Kir Hereša. Narod Moaba penje se do hramova, ali samo se uzalud umara. Ništa im neće koristiti što se mole u svojim svetištima. BOG je sve to već prije govorio o Moabu. A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikoga naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.«
Izaija 16:1-14 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Pošaljite jaganjca vladaru zemlje, od Sele prema pustinji do gore kćeri sionske. Jer će biti poput ptice lutalice otjerane s gnijezda; takva će kći moapska biti na arnonskim gazovima. Vijećajte, izvršite sud; učinite da sjena tvoja usred podneva bude kao noć, sakrij prognanike, ne odaj lutalicu. Neka moji prognanici kod tebe žive, Moabe, budi im skrovište od lica pljačkaša; jer iznuđivač je gotov, nestaje pljačkaša, tlačitelji su iskorijenjeni iz zemlje. Tada će se milosrđem prijestolje utvrditi, i on će na njemu sjediti u istini, u šatoru Davidovu, sudeći i tražeći presudu te požurujući pravednost. Čuli smo za oholost Moabovu, on je jako ohol; i za bahatost njegovu i oholost njegovu i za gnjev njegov. No laži njegove neće tako ostati. Stoga će Moab jaukati za Moabom, svi će jaukati. Za temeljima Kirhareseta požalit ćete, zaista su razvaljeni. Jer su polja hešbonska presahnula i loza Sibmina, gospodari Pogana oborili su vitice njezine; dopirale su sve do Jazera, vrludale su kroz pustinju, izdanci su se njezini ispružili, preko mora su prošli. Stoga ću plačem jazerskim oplakivati lozu Sibmansku; natopit ću te suzama svojim, Hešbone i Eleale, jer razlijeva se klicanje za ljetnim plodovima tvojim i za žetvom tvojom. I veselja će nestati, i radosti iz polja plodnih; i u vinogradima neće biti pjevanja ni klicanja više neće biti; gazitelji neće gaziti vino u tijescima svojim, zaustavit ću klicanja na njihovoj berbi grožđa. Zato će utroba moja za Moabom kao harfa zvučati, a nutrina moja za Kirharesom. I dogodit će se, kad se pokaže da se Moab izmorio na uzvišici, da će doći u svoje svetište pomoliti se, ali ništa neće uspjeti. Ovo je riječ što je GOSPOD od tog vremena progovorio glede Moaba. No sada je GOSPOD prozborio govoreći: “U tri godine, kao što su godine najamničke, pa će slava Moabova biti prezrena, sa svim onim velikim mnoštvom, a ostatak će biti vrlo malen i nemoćan.”