Izaija 14:3-14
Izaija 14:3-14 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
BOG će vam dati odmor od patnje i muke te će završiti teško ropstvo koje vam je bilo nametnuto. Tada ćeš o babilonskom kralju pjevati ovu rugalicu: Tako je skončao tlačitelj, nestala je njegova bahatost! BOG je slomio štap opakih, njihovu vladarsku palicu koja je gnjevno udarala narode neprekidnim udarcima, koje je bijesno vladalo narodima i nesmiljeno ih progonilo. Cijela zemlja počiva spokojna, odjekuje radosno pjevanje. Čak i borovi, i libanonski cedrovi, likuju nad tobom i govore: »Otkad si pao, nitko nas ne dolazi sjeći.« Svijet mrtvih se uskomešao da te dočeka kada siđeš. U tvoju čast budi duhove umrlih, sve mrtve zemaljske vođe; s prijestolja diže sve kraljeve narodâ. Svi će se oni odazvati i reći ti: »I ti si mrtav, kao i mi, postao si poput nas.« Sav tvoj ponos u Podzemlje se strovalio, zajedno sa svirkom tvojih harfi. Crvi su kao prostirka pod tobom i kao pokrov nad tobom. Kako si pao s neba, zvijezdo Danice, zorin sine? Kako si zbačen na zemlju, ti, koji si rušio narode? Mislio si: »Popet ću se na nebo, postavit ću si prijestolje nad Božje zvijezde. Vladat ću s najvišeg vrha sjevera, na vrhu planine gdje se sastaju bogovi. Popet ću se nad oblake, bit ću poput Svevišnjeg.«
Izaija 14:3-14 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodit će se u dan koji će ti GOSPOD dati počinka od tvoje žalosti i od tvoga straha i od tvoga teškog ropstva u kojem si bio služio, da ćeš iznijeti ovu izreku protiv kralja babilonskog i reći: “Kako je tlačitelj nestao! Nestao je zlatni grad! GOSPOD je slomio štap opakima i žezlo vladarima, on koji je u gnjevu udarao narod neprestanim udarcima, on koji je u srdžbi vladao narodima, progonjen je, i nitko ne sprječava. Sva zemlja počiva, i mirna je; ori pjevajući. Da, nad tobom se jele raduju, i cedri libanonski govoreći: ‘Otkako si oboren, nijedan drvosječa ne dolazi na nas.’ Pakao je odozdo pokrenut zbog tebe da te susretne kada dođeš; zbog tebe se bude mrtvi, baš sve vođe zemaljske; sve kraljeve narodâ podigao je s prijestolja njihovih. Svi će oni tebi progovoriti i reći: ‘Zar si i ti postao slab kao i mi? Zar si postao poput nas? Raskoš tvoja srušena je u grob, i buka tvojih viola; crv je prostrt pod tobom, i crvi su te prekrili.’ Kako li si pao s nebesa, Luciferu, sine zorin! Kako li si oboren na zemlju, ti koji si oslabljivao narode! Jer si ti u srcu svom rekao: ‘Uzaći ću u nebo, uzdići ću prijestolje svoje povrh zvijezda Božjih; i ja ću sjesti na goru zajednice u krajevima sjevernim. Uzaći ću povrh visina oblaka, ja ću biti poput Svevišnjega.’