Propovjednik 3:12-22 - Compare All Versions

Podijeli

Znam da ne postoji dobro za njih osim da se čovjek raduje i da čini dobro za svojega života. I da svaki čovjek jede i pije i uživa dobra svega svoga truda, to je Božji dar. Znam da sve što Bog čini, to će trajati zauvijek. Ništa se tome ne može dodati niti se tome može oduzeti; a Bog to čini tako da bi ljudi strahovali pred njim. Ono što je bilo, sada je, i ono što će biti, već je bilo; a Bog potražuje ono što je prošlo. I još sam vidio pod suncem mjesto suda, i da je tamo bila zloća; i mjesto pravednosti da je tamo bila nepravda. I ja sam rekao u srcu svome: “Bog će suditi i pravedniku i opakom, jer ovdje postoji vrijeme za svaku namjeru i za svako djelo.” I ja sam rekao u srcu svome u vezi stanja sinova ljudskih da ih Bog može prokazati, i da mogu vidjeti da su oni sami životinje. Jer što se događa sinovima ljudskim događa se i životinjama, baš isto im se događa. Kako jedni ginu, tako ginu i drugi; da, svi oni imaju isti dah, tako da čovjek nema nadmoćnost nad životinjama, jer sve je ispraznost. Svi odlaze na jedno mjesto; svi su od praha i svi se u prah vraćaju. Tko poznaje duh čovječji koji uzlazi gore, i duh životinja koji silazi dolje k zemlji? Stoga uviđam da ne postoji ništa bolje nego da se čovjek raduje u svojim vlastitim djelima, jer to je njegov dio. Jer tko će mu dati da vidi što će biti nakon njega?

Znam da za ljude nema ništa dobro osim da budu sretni i da za života čine dobro. Božji dar svim ljudima je da jedu i piju te da nađu zadovoljstvo u svom radu. Znam da će sve što Bog čini trajati zauvijek. Njegovim djelima ništa se ne može ni dodati ni oduzeti. Bog tako čini da bi ga ljudi poštovali. Sve što se događa sada i sve što će se tek dogoditi, događalo se već i prije. Bog čini da se sve iznova ponavlja. U ovom sam svijetu također vidio i to da zlo vlada ondje gdje bi trebala vladati pravda; zlo umjesto poštenja. No pomislio sam: »Bog će u pravo vrijeme suditi obojici, i poštenjaku i pokvarenjaku, jer postoji sudbina za sve što je učinjeno.« A o ljudima sam pomislio: »Bog ih iskušava kako bi uvidjeli da su poput životinja. No jednako umiru i ljudi i životinje. Svi imaju isti dah i čovjek ne prolazi ništa bolje od životinje. Jer, sve što se događa je besmisleno. Svi idu na isto mjesto. Svi su nastali iz zemaljskog praha i u prah se vraćaju. I tko zna ide li duh ljudskog bića gore, a duh životinje dolje u zemlju?« I tako sam shvatio da za čovjeka nema ništa bolje nego da uživa u onome što radi. Jer, to je sve što će dobiti. Nitko ne može drugome pomoći da vidi što će biti u budućnosti.