Djela apostolska 6:1-15
Djela apostolska 6:1-15 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu — pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.« Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana — čovjeka punog vjere i Svetog Duha — Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo — Nikolu iz Antiohije, te ih doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih. Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru. Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu. No neki su iz takozvane Sinagoge slobodnjaka ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom, ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio. Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.« Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće. Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona. Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.« Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.
Djela apostolska 6:1-15 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A u te dane, kad se povećavao broj učenika, počeli su Helenisti mrmljati protiv Hebreista, jer se njihove udovice zanemaruju u svakodnevnom posluživanju. Tada su dvanaestorica dozvala mnoštvo učenika k sebi te im rekli: “Nije razumno da mi ostavimo riječ Božju kako bismo služili kod stolova. Zato, braćo, pronađite između sebe sedam muškarca na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom, a mi ćemo se predati neprestanoj molitvi i službi Riječi.” I ta besjeda se svidjela svemu mnoštvu te su izabrali Stjepana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu prozelita iz Antiohije, koje su postavili pred apostole, a oni kad su se pomolili, položili su ruke na njih. I riječ se Božja širila, i broj se učenika u Jeruzalemu silno umnožio. I veliko je mnoštvo svećenika bilo poslušno vjeri. A Stjepan, pun vjere i snage, činio je velika čudesa i znakove među narodom. Tada su se podigli neki od onih iz sinagoge, zvane sinagoga Libertinaca, i Cirenaca, i Aleksandrinaca te oni iz Cilicije i Azije, te se počeli prepirati sa Stjepanom. I nisu se mogli oduprijeti mudrosti i duhu kojim je govorio. Tada su nagovorili neke muškarce koji su rekli: “Čuli smo ga kako govori bogohulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.” I pobunili su narod, i starješine i pismoznance, zatim su mu pristupili te ga uhvatili i izveli pred Vijeće. I namjestili su lažne svjedoke koji su rekli: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti bogohulne riječi protiv ovog svetog mjesta i Zakona. Jer smo ga čuli kako govori da će taj Isus, Nazarećanin, srušiti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.” Nato su svi koji su sjedili u Vijeću uprli pogled u njega i opazili da mu je lice bilo kao lice anđela.
Djela apostolska 6:1-15 Knjiga O Kristu (KOK)
Ali kako je broj vjernika naglo rastao, neki se počnu žaliti. Židovi koji su govorili grčki prigovarali su Židovima koji su govorili hebrejski da zanemaruju njihove udovice u svagdanjem dijeljenju pomoći. Dvanaestorica zato sazovu vjernike. “Mi apostoli ne bismo trebali služiti pri stolovima umjesto da propovijedamo i poučavamo Riječ. Pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobrome glasu, punih Svetoga Duha i mudrosti. Njih ćemo za to zadužiti, a mi ćemo se posvetiti molitvi te propovijedanju i poučavanju Riječi.” Prijedlog se svima svidio. Izaberu Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetoga Duha, te Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu i Nikolu koji je došao iz Antiohije. On se kao poganin obratio na židovsku vjeru, a sada je postao kršćaninom. Postave njih sedmoricu pred apostole, a oni polože na njih ruke i pomole se. Božja riječ sve se više širila. Broj vjernika u Jeruzalemu naglo je rastao, a i mnogi su židovski svećenici prihvaćali vjeru. Stjepan je bio pun Božje milosti i sile. Činio je među narodom silna čudesa i znamenje. Ali pobune se neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Židovi iz Cirene, Aleksandrije, Cilicije i Male Azije, pa počnu s njime raspravljati. Nitko od njih nije se mogao nositi s mudrošću i Duhom kojim je Stjepan govorio. Nagovore zato neke ljude da za njega kažu: “Čuli smo ga da govori pogrdne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.” Podjarili su i narod i starješine i pismoznance. Oni dođu po njega, ščepaju ga i odvuku u Vijeće. Dovedu onamo krivokletnike koji izjave: “Ovaj čovjek uvijek govori protiv Hrama i protiv Mojsijeva zakona. Čuli smo da kaže kako će taj Isus iz Nazareta uništiti Hram i promijeniti običaje koje nam je Mojsije predao.” Svi koji su sjedili u Vijeću pogledaju u Stjepana i opaze da mu je lice poput anđeoskog.