Djela apostolska 28:1-14
Djela apostolska 28:1-14 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno. Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca. Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim.
Djela apostolska 28:1-14 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I kad su se spasili, onda su doznali da se otok zove Melita. A domoroci su nam iskazali nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapalili su vatru i sve nas primili zbog kiše što je padala i zbog hladnoće. A Pavao je nakupio naramak suharaka i bacio ga na vatru. Nato je iz vrućine izašla zmija otrovnica te mu se pripila uz ruku. A kad su barbari vidjeli kako mu otrovna životinja visi na ruci, rekli su jedan drugomu: “Nema sumnje ovaj je čovjek ubojica kome, premda se spasio od mora, sada mu osveta ne dopušta živjeti. Ali je on otresao životinju u vatru i nije pretrpio nikakvo zlo. No oni su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su duže čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. U istoj se okolici nalazilo imanje prvaka otoka, imenom Publija, koji nas je primio i tri dana ljubazno ugostio. I dogodilo se da je Publijev otac ležao bolestan zbog groznice i dizenterije; Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio na njega ruke i ozdravio ga. Stoga kad se to dogodilo, dolazili su i ostali s otoka koji su bili bolesni te su ozdravljali. Oni su nas počastili mnogim počastima, a kad smo odlazili, ukrcali su nam sve što nam je bilo potrebno. A poslije tri mjeseca otplovili smo na aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na otoku, a čiji je znak Kastora i Poluksa. Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana. Odande smo zaobilazno stigli u Regij. A dan kasnije zapuhao je južnjak te smo drugi dan došli u Puteolij, gdje smo našli braću, koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako smo pošli prema Rimu.
Djela apostolska 28:1-14 Knjiga O Kristu (KOK)
Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta. Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo. Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku. Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: “Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.” Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen. Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog. Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio. Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se—i iscijeli ga. Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali. Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo. Tri mjeseca nakon brodoloma otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku. Na pramcu je imala kip Dioskura. Doplovili smo najprije u Sirakuzu i ondje ostali tri dana. Odande smo, ploveći uz obalu, stigli u Regij. Dan poslije počne puhati južnjak pa smo za dva dana stigli u Puteole. Ondje smo naišli na braću koja su nas zamolila da ostanemo sedam dana. Tako smo stigli u Rim.