Djela apostolska 20:17-38
Djela apostolska 20:17-38 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus — da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti. Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado — Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama. A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’« Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.
Djela apostolska 20:17-38 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve. I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju, služeći Gospodina sa svom poniznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera; kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće, svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje k Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista. I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći, osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje. Ali me ništa od toga ne zabrinjava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje. I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovijedajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica. Zato vam na današnji dan izjavljujem: ja sam čist od krvi sviju, jer vam nisam propustio obznaniti sav naum Božji. Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju. Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrutni vukovi koji ne štede stado. I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog! A sada vas, braćo, preporučujem Bogu i riječi njegove milosti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju. Ničijeg srebra ili zlata ili odijela nisam poželio. Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom. Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ʻBlaženije je davati nego primati.ʼ ” I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima. Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili, ožalošćeni iznad svega njegovim riječima koje je izgovorio: da oni neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu.
Djela apostolska 20:17-38 Knjiga O Kristu (KOK)
Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine. Kad su došli, reče im: “Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju. Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota. Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno. Upozoravao sam i Židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa. Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka, osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje. Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti. Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti. Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu. Pazite na sebe i na Božje stado—na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine. Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada. Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom. Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze. A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima. Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću. Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja. U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: ‘Blaženije je davati nego primati.’” Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima. Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.