1. Kraljevima 21:1-29
1. Kraljevima 21:1-29 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nabot iz Jezreela imao je vinograd u Jezreelu, blizu same palače kralja Ahaba u Samariji. Jednog je dana Ahab rekao Nabotu: »Daj mi svoj vinograd. Napravit ću povrtnjak pokraj palače. U zamjenu ću ti dati bolji vinograd. Ili, ako ti tako više odgovara, platit ću ti koliko vrijedi.« No Nabot je odgovorio: »BOG zabranjuje da predam nasljedstvo svojih predaka.« Ahab se vratio kući ljut i zlovoljan jer mu je Nabot iz Jezreela rekao da mu ne želi prepustiti nasljedstvo svojih predaka. Legao je u krevet, okrenuo lice prema zidu i odbijao hranu. Njegova je žena Izabela ušla i pitala: »Zašto si tako zlovoljan? Zašto odbijaš hranu?« Odgovorio je: »Razgovarao sam s Nabotom iz Jezreela. Tražio sam ga da mi proda svoj vinograd ili, ako želi, da mi ga prepusti u zamjenu za drugi. Ali, odbio me.« No Izabela je rekla: »Zar se tako ponaša kralj Izraela? Ustani, jedi i razvedri se! Ja ću ti pribaviti vinograd Jezreelca Nabota.« Napisala je pismo u Ahabovo ime i zapečatila ga njegovim pečatom. Poslala ga je starješinama i imućnicima koji su živjeli u Nabatovom gradu. Napisala je: »Proglasite dan posta i okupite narod. Dajte Nabotu počasno mjesto. Pronađite dvojicu, koji su spremni lagati, pa neka svjedoče kako je Nabot govorio protiv Boga i kralja. Poslije izvedite Nabota iz grada i kamenujte ga do smrti.« Starješine i imućnici iz Nabotova grada učinili su kako im je Izabela zapovjedila u pismu. Proglasili su dan posta, okupili narod, a Nabotu dali počasno mjesto na skupu. No došla su dvojica lažljivaca i pred svima lažno svjedočila da je Nabot govorio protiv Boga i kralja. Izveli su Nabota izvan grada i kamenovali ga do smrti. Izabeli su poručili: »Nabot je kamenovan i mrtav.« Kad je Izabela to čula, rekla je Ahabu: »Nabot je mrtav. Sad možeš otići i uzeti vinograd koji si želio.« Kad je Ahab to čuo, otišao je i zaposjeo željeni vinograd. Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: »Kreni ususret izraelskom kralju Ahabu u Samariju. Naći ćeš ga u Nabotovom vinogradu koji je sebi pribavio na prijevaru. Reći ćeš mu da BOG pita: ‘Jesi li ubio? Jesi li ukrao?’ I još mu reci da BOG poručuje: ‘Tamo gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će i tvoju.’« Kad je Ahab vidio Iliju, rekao je: »Napokon me moj neprijatelj pronašao.« »Pronašao sam te«, odgovorio je Ilija, »jer si se opet predao svemu što je zlo pred BOGOM. Evo što ti poručuje BOG: ‘Donijet ću ti nesreću. Izbrisat ću tvoje potomstvo i ubiti svakog tvoga muškog potomka u Izraelu, bio on rob ili slobodan. Učinit ću s tvojom obitelji isto što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. To ti je kazna jer si me razljutio i naveo Izrael na grijeh. A za Izabelu je BOG odredio da njezino tijelo požderu psi pokraj gradskih zidina Jezreela. Psi će pojesti sve one iz Ahabove obitelji koji umru u gradu, a ptice one koji umru u polju.’« Nitko nije učinio toliko zla pred BOGOM kao Ahab, na nagovor svoje žene Izabele. Činio je gnjusobe štujući idole kao Amorejci koje je BOG protjerao ispred Izraelaca. Kad je Ahab to čuo, razderao je svoju odjeću i navukao pokajničku tkaninu na golo tijelo. Odbijao je hranu i spavao u pokajničkoj tkanini. Išao je uokolo sav tužan i utučen. Tada je BOG rekao Tišbijcu Iliji: »Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se tako iskreno kaje, neću izvršiti kaznu nad njegovom obitelji za njegovog života, već tijekom vladavine njegovog sina.«
1. Kraljevima 21:1-29 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se nakon tih događaja da je Nabot Jezreelac imao vinograd koji je bio u Jezreelu sasvim blizu dvora Ahabova, kralja samarijskog. I Ahab je rekao Nabotu govoreći: “Daj mi svoj vinograd da mi on bude za vrt s biljem zato što je blizu moje kuće. I ja ću ti za njega dati bolji vinograd od ovog, ili, ako ti je draže, dat ću ti njegovu vrijednost u novcu.” No Nabot je rekao Ahabu: “GOSPODE sačuvaj me od toga da ti dam baštinu očeva svojih!” I došao je Ahab svojoj kući tmuran i nezadovoljan zbog riječi koju mu je Nabot Jezreelac izgovorio jer je rekao: “Neću ti dati baštinu očeva svojih.” Zatim je legao na postelju svoju te okrenuo lice svoje i nije htio jesti kruha. No, k njemu je došla njegova žena Jezabela i upitala ga: “Zašto ti je duh tako žalostan da ni kruha ne jedeš?” A on joj je odgovorio: “Zato što sam govorio Nabotu Jezreelcu i rekao mu: ‘Daj mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti se sviđa, dat ću ti drugi vinograd za taj.’ A on je odgovorio: ‘Neću ti dati svoga vinograda.’ ” Nato mu je njegova žena Jezabela rekla: “Ne upravljaš li ti sada nad kraljevstvom Izraelovim? Ustani i jedi kruha i neka se razveseli srce tvoje. Ja ću ti dati vinograd Nabota Jezreelca.” Tako je ona napisala pisma u ime Ahabovo te ih zapečatila njegovim pečatom. Zatim je poslala pisma starješinama i plemićima koji su bili u njegovom gradu, boraveći s Nabotom. A u tim je pismima napisala govoreći: “Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. Zatim postavite pred njega dva čovjeka, sinova Belijalova da svjedoče protiv njega govoreći: ‘Hulio si Boga i kralja!’ I tada ga izvedite i kamenujte ga tako da pogine.” I ljudi iz grada njegovog, baš starješine i plemići koji su bili stanovnici njegovog grada, učinili su kako im je Jezabela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je ona poslala. Proglasili su post i Nabota postavili na čelo naroda. Tada su došla dva čovjeka, sinovi Belijalovi, te su sjeli pred njega. Zatim su ti sinovi Belijalovi svjedočili protiv njega, baš protiv Nabota pred narodom govoreći: “Nabot je hulio Boga i kralja.” Tada su ga izveli izvan grada te ga zasuli kamenjem tako da je poginuo. Nato su poručili Jezabeli govoreći: “Nabot je kamenovan i umro je.” I dogodilo se, kad je Jezabela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, da je Jezabela rekla Ahabu: “Ustani, zaposjedni vinograd što ti ga je Nabot Jezreelac odbio dati za novac. Jer Nabot više nije živ, nego mrtav.” I dogodilo se, kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, da je Ahab ustao i sišao u vinograd Nabota Jezreelca da ga zaposjedne. Tada je riječ GOSPODNJA došla Iliji Tišbijcu govoreći: “Ustani, siđi u susret Ahabu, kralju Izraelovom, koji je u Samariji. Evo, on je u vinogradu Nabotovu kamo je sišao da ga zaposjedne. I reci mu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Zar si ubio, te onda i zaposjeo?’ I reci mu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju krv, baš tvoju.’ ” Nato je Ahab rekao Iliji: “Zar si me našao, neprijatelju moj?” A on je odgovorio: “Našao sam te, zato što si se prodao da činiš ono što je zlo u očima GOSPODNJIM. Evo, svalit ću zlo na tebe i zatrti potomstvo tvoje i istrijebit ću Ahabu one što mokre uza zid, i one što su zatvoreni i ostavljeni u Izraelu. I učinit ću s tvojim domom kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baaše, sina Ahijina, zbog huškanja kojim si me izazvao na srdžbu te naveo Izraela na grijeh.” I o Jezabeli je GOSPOD također rekao govoreći: “Psi će požderati Jezabelu kod zida jezreelskog. Tko od Ahabovih umre u gradu, psi će ga požderati, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.” No nitko nije bio kao Ahab koji se je prodao da čini opačinu u očima GOSPODNJIM, jer ga je poticala Jezabela, žena njegova. I činio je mnoge gnjusobe slijedeći idole, prema svemu kao što su činili Amorejci, koje je GOSPOD protjerao ispred sinova Izraelovih. I dogodilo se, kad je Ahab čuo te riječi, da je razderao svoju odjeću i stavio kostrijet na tijelo svoje; i postio je i ležao je u kostrijeti i hodio lagano. Tada je došla riječ GOSPODNJA Iliji Tišbijcu govoreći: “Vidiš li kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se ponizio preda mnom, neću svaliti to zlo za njegovih dana; ali u dane sina njegova svalit ću to zlo na dom njegov.”