1. Kraljevima 2:1-46

Podijeli

1. Kraljevima 2:1-46 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu: »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’ Sâm znaš što je učinio Serujin sin Joab s dvojicom zapovjednika izraelske vojske. Ubio je Abnera, Nerovog sina, i Amasu, Jeterovog sina. Prolio je njihovu krv u vrijeme mira, kao da je rat. Tom je krvlju umazao svoj pojas i obuću na nogama. Postupi s njim kako misliš da je najbolje i ne dopusti da umre nekažnjen. Sinovima Barzilaja iz Gileada uzvrati dobrotom jer su je iskazali i meni kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. Stoga, neka uvijek budu među onima koji jedu za tvojim stolom. Ne zaboravi ni Šimeja, Gerinog sina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me teškim kletvama proklinjao dok sam bježao u Mahanaim. Kad mi je kasnije izašao ususret na rijeci Jordan, zakleo sam mu se BOGOM da ga neću pogubiti. No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog. Mudar si čovjek i znat ćeš kako postupiti. Pogubi ga sijedog i staroga.« Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu. Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu. Salomon je naslijedio prijestolje svoga oca Davida i zadobio potpunu vlast u kraljevstvu. Adonija, Hagitin sin, otišao je kod Salomonove majke Bat Šebe. Ona ga je upitala: »Dolaziš li u miru?« »Da, dolazim u miru«, odgovorio je i upitao: »Mogu li te nešto zamoliti?« »Reci«, odgovori mu ona. »Kao što znaš«, rekao je Adonija, »kraljevstvo je trebalo pripasti meni i cijeli je Izrael očekivao da ću ja biti kralj. No ono je pripalo mome bratu jer je tako odredio BOG. Sad imam jednu molbu. Nemoj me odbiti!« »Nastavi«, rekla je Bat Šeba. »Molim te, reci kralju Salomonu«, nastavi Adonija, »jer on tebe neće odbiti, neka mi dodijeli Abišagu iz Šunama za ženu.« »Dobro«, odgovori Bat Šeba. »Razgovarat ću s kraljem u tvoje ime.« Potom je Bat Šeba otišla kod kralja Salomona da se zauzme za Adoniju. Kralj je ustao i prišao majci, poklonio joj se i zatim sjeo na svoje prijestolje. Zapovjedio je da se donese prijestolje i za kraljevu majku pa je ona sjela s njegove desne strane. »Imam jednu malu molbu«, rekla je. »Nemoj me odbiti.« »Reci majko«, odgovorio je kralj, »tebe ne odbijam.« Rekla je: »Neka se Abišaga iz Šunama dodijeli tvome bratu Adoniji za ženu.« Kralj je Salomon odgovorio majci: »Zašto tražiš Abišagu iz Šunama za Adoniju? Mogla si isto tako tražiti i kraljevstvo za njega jer je on moj stariji brat! Mogla si tako tražiti i položaje za svećenika Abjatara i Serujinog sina Joaba!« Tada se kralj Salomon zakleo Bogom: »Neka me BOG kazni ako Adoniji ne oduzmem život zbog ove molbe! Zaklinjem se BOGU koji me učvrstio na prijestolju mog oca Davida i dao mi kraljevstvo, kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen!« Poslao je Jojadinog sina Benaju, a on je pogubio Adoniju. Poslije je kralj rekao svećeniku Abjataru: »Vrati se na svoja polja u Anatot. Zaslužio si smrt, ali neću te pogubiti jer si pred mojim ocem Davidom nosio BOŽJI kovčeg i s njim dijelio sve nevolje.« Tako je Salomon isključio Abjatara iz BOŽJEG svećenstva, ispunivši ono što je BOG objavio u Šilu o Elijevoj obitelji. Kad je sve to čuo Joab, pobjegao je u BOŽJI šator i uhvatio se za rogove žrtvenika. On je podržavao Adoniju, ali ne i Abšaloma. Kralju je Salomonu dojavljeno gdje se sklonio Joab, a on je poslao Jojadinog sina Benaju, rekavši mu: »Idi i ubij ga!« Benaja je ušao u Božji šator i rekao Joabu: »Kralj ti zapovijeda da izađeš!« No Joab je odgovorio: »Ne, umrijet ću ovdje.« Benaja je to dojavio kralju. Tada je kralj zapovjedio Benaji: »Učini kako je rekao. Ubij ga i sahrani! Tako ćeš s mene i s obitelji moga oca ukloniti krivnju zbog nevine krvi koju je prolio Joab. BOG ga sad kažnjava za tu krv. Bez znanja moga oca Davida, ubio je dvojicu ljudi koji su bili bolji i pravedniji od njega: Abnera, Nerovog sina, zapovjednika izraelske vojske, i Amasu, Jeterovog sina, zapovjednika judejske vojske. Neka krivnja za prolijevanje njihove krvi zauvijek padne na Joaba i njegovu obitelj. A nad Davidom i njegovim potomcima, nad njegovom vladarskom kućom i kraljevstvom, neka zauvijek vlada BOŽJI mir.« Tako je Benaja, Jojadin sin, ubio Joaba i pokopao ga blizu njegovog doma na rubu pustinje. Kralj je zatim postavio Benaju za vojnog zapovjednika umjesto Joaba, a Sadoka za svećenika umjesto Abjatara. Kralj je potom poslao po Šimeja i rekao mu: »Sagradi si kuću u Jeruzalemu i živi u njoj, ali ne odlazi iz grada. Onoga dana kad izađeš iz grada i prijeđeš potok Kidron, budi siguran da ćeš umrijeti i sâm biti kriv za svoju smrt.« Šimej je odgovorio kralju: »Dobro si odredio. Učinit ću kako mi zapovijeda moj gospodar kralj.« Tako je Šimej dugo živio u Jeruzalemu. No tri godine kasnije, dogodilo se da su dvojica Šimejevih robova pobjegla k Maakinom sinu Akišu, kralju Gata. Šimeju su javili da su mu robovi u Gatu. Osedlao je magarca, otišao kod Akiša u Gat i vratio svoje robove. Kad su Salomonu javili da je Šimej izašao iz Jeruzalema i da se vratio iz Gata, kralj ga je pozvao i rekao mu: »Zar se nisam zakleo BOGOM kad sam te upozorio da ćeš sigurno umrijeti onog dana kad izađeš iz grada? Tada si rekao da ćeš poslušati. Zašto se onda nisi pokorio mojoj zapovjedi? Zašto si prekršio obećanje BOGU?« Kralj je dalje govorio Šimeju: »Ti dobro znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu i znaš da će te za to kazniti BOG. A mene će BOG blagosloviti i Davidovo će prijestolje zauvijek čvrsto stajati pred njim.« Tada je kralj izdao zapovijed Benaji, Jojadinom sinu, i on je ubio Šimeja. I tako je Salomon preuzeo potpunu vlast nad svojim kraljevstvom.

1. Kraljevima 2:1-46 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A dani Davidovi približili su se tome da on treba umrijeti pa je on naložio svome sinu Salomonu, govoreći: “Ja idem na put kojim ide sve na zemlji. Stoga ti budi jak i pokaži se čovjekom! Drži naloge GOSPODA, Boga svojega, hodi njegovim putevima, drži se njegovih odredba i njegovih zapovijedi i njegovih prosudba i njegovih zavjeta, kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspijevao u svemu što činiš i kamo god se okreneš; da bi GOSPOD nastavljao svoju riječ koji je izrekao glede mene govoreći: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, hodeći preda mnom u istini svim srcem svojim i svom dušom svojom’, rekao je: ‘Neće ti ponestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.’ Štoviše i ti sâm znaš što mi je učinio Joab, sin Zerujin, i što je učinio dvojici zapovjednika vojski Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je pogubio i prolio u miru krv rata te je natopio krvlju rata svoj pojas koji mu je bio oko bokova i svoju obuću koja mu je bila na nogama. Postupi stoga po svojoj mudrosti i nemoj dopustiti da mu sijeda glava u miru siđe u grob. A sinovima Barzilaja Gileadovca iskaži dobrotu, i neka oni budu od onih koji jedu za tvojim stolom; jer su oni tako došli k meni kad sam bježao zbog Abšaloma, brata tvoga. A, evo, pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me je proklinjao mučnim kletvama u dan kad sam išao u Mahanaim. Ali je on sišao da me susretne na Jordanu i zakleo sam mu se GOSPODOM govoreći: ‘Neću te pogubiti mačem.’ Stoga ga sada nemoj ostaviti nekažnjena, jer ti si čovjek mudar, i znaš što mu moraš učiniti da mu sijedu glavu s krvlju u grob oboriš.” Tako je David usnuo kod očeva svojih te je bio pokopan u Davidovu gradu. A dana u kojima je David kraljevao nad Izraelom bilo je četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. Onda je Salomon sjeo na prijestolje Davida, oca svoga, i njegovo se kraljevstvo jako učvrstilo. A Adonija, sin Hagitin, došao je k Batšebi, majci Salomonovoj. Nato ga je ona upitala: “Dolaziš li miroljubivo?” A on je odgovorio: “Miroljubivo.” On je još rekao: “Moram ti nešto reći.” A ona je rekla: “Reci.” Nato je on rekao: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael na mene upravio lice svoje da ću ja kraljevati. Ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo je mome bratu, jer je njegovo bilo od GOSPODA. I sada ja te molim jednu molbu, nemoj me odbiti.” Nato mu je ona rekla: “Reci.” A on je rekao: “Reci, molim te, kralju Salomonu, (jer tebi neće reći ne), neka mi podari Abišagu Šunamku za ženu!” I Batšeba je rekla: “Dobro. Ja ću reći kralju za tebe.” Stoga je Batšeba otišla kralju Salomonu da mu kaže za Adoniju. A kralj je ustao i pošao joj u susret te joj se poklonio pa sjeo na prijestolje svoje i zadao da se postavi stolac za kraljevu majku; i ona mu je sjela s desne strane. Tada mu je ona rekla: “Ja imam jednu malu molbu za tebe, molim te, nemoj mi reći ne.” Nato joj je kralj rekao: “Traži, majko, jer ti neću reći ne.” A ona je rekla: “Neka se Abišaga Šunamka podari tvome bratu Adoniji za ženu.” Nato je kralj Salomon odgovorio i rekao svojoj majci: “Pa zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega! Jer je on moj stariji brat; baš i za njega i za svećenika Abijatara i za Joaba, sina Zerujina!” Tada se kralj Salomon zakleo GOSPODOM govoreći: “Neka mi Bog učini tako i još više ako Adonija nije te riječi izrekao protiv svoga vlastitog života! Stoga sada, tako mi života GOSPODNJEG, koji me je utvrdio i posjeo me na prijestolje oca moga Davida i koji mi je napravio dom kako je obećao: Adonija će danas biti pogubljen.” I kralj Salomon je poslao nalog po ruci Benaje, sina Jehojadina; i on je navalio na njega tako da je onaj poginuo. Zatim je kralj rekao svećeniku Abijataru: “Idi u Anatot, na svoja polja. Jer si zavrijedio smrt, ali te neću pogubiti u ovo vrijeme zato što si nosio Kovčeg Gospodina BOGA pred Davidom ocem mojim i zato što si bio tlačen u svemu u čemu je i moj otac bio tlačen.” Tako je Salomon svrgnuo Abijatara od toga da bude svećenik GOSPODNJI da bi ispunio riječ GOSPODNJU koju je on izrekao u vezi doma Elijeva u Šilu. Zatim su vijesti stigle do Joaba: jer se Joab okrenuo za Adoniju, premda se nije okrenuo za Abšaloma. Tada je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI pa se uhvatio za rogove žrtvenika. I bilo je dojavljeno kralju Salomonu da je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI: “Pa evo ga pokraj žrtvenika.” Tada je Salomon poslao Benaju, sina Jehojadina govoreći: “Idi i navali na njega!” I Benaja je došao u Šator GOSPODNJI i rekao mu: “Ovako govori kralj: ‘Izađi!’ ” Nato je on rekao: “Neću, nego ću ovdje umrijeti!” Tada je Benaja donio natrag riječ kralju govoreći: “Ovako je rekao Joab i ovako mi je odgovorio.” Nato mu je kralj rekao: “Učini kako je bio rekao, te navali na njega i pokopaj ga; da skineš s mene i doma oca moga nedužnu krv koju je Joab prolio. Tako će GOSPOD vratiti krv njegovu na glavu njegovu, jer je navalio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe; i pogubio ih je mačem, a da za to moj otac David nije ništa znao: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine. Stoga neka se njihova krv vrati na glavu Joaba i na glavu sjemena njegovog zauvijek, a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolju njegovu neka bude mir zauvijek od GOSPODA.” Tako je Benaja, sin Jehojadin uzašao te navalio na njega i pogubio ga. I bio je pokopan u svome domu u pustinji. Zatim je kralj umjesto njega nad vojskom postavio Benaju, sina Jehojadina, a umjesto Abijatara kralj je postavio svećenika Zadoka. Tada je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i nastani se ondje, i odande nikuda ne izlazi. Jer će se dogoditi da onoga dana kad izađeš i prijeđeš potok Kidron, doista znaj da ćeš zasigurno umrijeti. Krv tvoja neka bude na glavu tvoju.” Nato je Šimej rekao kralju: “Dobra je ta besjeda, kako je moj gospodar kralj bio rekao, tako će učiniti sluga tvoj.” I Šimej je mnogo dana živio u Jeruzalemu. I dogodilo se po svršetku treće godine da su dvojica slugu Šimejevih pobjegla k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavili su Šimeju govoreći: “Evo, sluge su ti u Gatu.” Tada je Šimej ustao i osamario svoga magarca te otišao u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. Tako je Šimej otišao i doveo svoje sluge iz Gata. I dojavili su Salomonu da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se. Nato je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Nisam li te zakleo GOSPODOM i negodovao nad tobom govoreći: ‘Doista znaj, onoga dana kad budeš izašao i pošao bilo kuda, da ćeš zasigurno umrijeti?’ Tada si mi ti rekao: ‘Dobra je besjeda koju sam čuo.’ Zašto onda nisi održao zakletvu GOSPODNJU i zapovijed koju sam ti naložio?” Još je kralj rekao Šimeju: “Ti znaš svu opačinu, tvoje je srce toga svjesno, što si ga učinio Davidu, ocu mome. Stoga GOSPOD neka učini da se tvoja opačina vrati na tvoju glavu. A kralj Salomon bit će blagoslovljen, i prijestolje Davidovo bit će utvrđeno pred GOSPODOM zauvijek.” Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jehojadinu, koji je izašao i navalio na njega tako da je Šimej poginuo. I utvrdilo se kraljevstvo u ruci Salomonovoj.