Marko 10:17-31

Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?« Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!« Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.« Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.« Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat. Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.« Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.« Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?« Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.« Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.« »Govorim vam istinu — odgovorio je Isus — svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu — vječni život. Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.«