Matej 12:1-21

U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.« Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’, ne biste osuđivali ove nedužne. Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.« Odande je otišao u njihovu sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?« Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.« Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa. Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao i upozoravao ih da ne odaju tko je on, kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji: »Ovo je moj sluga, koga sam izabrao. Moj ljubljeni, u kome uživa moja duša. Stavit ću svoj Duh na njega i on će narodima objaviti pravdu. Neće se svađati ni vikati, niti će se na ulicama čuti njegov glas. On neće slomiti savijenu trsku, ni ugasiti žar koji tinja, dok pravdu ne dovede do pobjede. U njegovo ime uzdat će se narodi.«