Luka 4:14-30

Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. Počeo je poučavati u sinagogama i svi su ga slavili. Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. Pružili su mu svitak proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše: »Na meni je Gospodinov Duh. Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima. Poslao me da objavim slobodu zarobljenima i povratak vida slijepima. Poslao me da oslobodim potlačene i da proglasim godinu milosti Gospodinove.« Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.« Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?« A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.« Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.